Srpska pravoslavna crkva i vernici danas slave Svetog Savu, i ovo je jedan od najvećih srpskih praznika.

Sveti Sava rođen je kao Rastko Nemanjić. Bio je raški plemić iz vladarske porodice Nemanjića, uticajni diplomata, prvi srpski prosvetitelj i arhiepiskop autokefalne srpske žičke arhiepiskopije, diplomata, zakonodavac, književnik i hodočasnik. Smatra se jednom od najznačajnijih ličnosti srpske istorije i osnivačem srpske crkve koja ga slavi kao sveca. Uz to, proglašen je i za školsku slavu.

Rođen je između 1169. i 1175. godine u mestu Ras koje se nalazi u blizini Novog Pazara, a preminuo je 27. januara 1236. godine u Trnovu, u Bugarskom carstvu, pri povratku sa hodočašća u Jerusalimu.

Sveti Sava i njegov otac ustanovili su manastir Hilandar, ali i mnoge škole i bolnice širom Srbije. Sava je mirio svoju braću koja su se zavadila zbog vlasti, ali mirio i celu Srbiju sa njenim komšijama. Stvarao je crkvu, ali istovremeno i srpsku državu i kulturu.

Jedna legenda kaže da su mu roditelji jednom prilikom doneli svoje novorođenče u crkvu i zamolili ga da ga blagoslovi i da mu sreću.

"Ja ću ga blagosloviti, kao što je i Isus decu blagoslovio, ali mu sreću ne mogu dati, to možete samo vi, roditelji njegovi, ako ga zarana naučite: da radi, da štedi, da ne laže, da ne krade, da sluša, da je pobožno, da poštuje starije, da je u svačemu umereno; a naročito ako ga budete upitali da dobro čuva svoje zdravlje", odgovorio im je Sava.

Običaji koji se vezuju za današnji praznik

Mnoge zanatlije u Srbiji smatrale su Svetog Savu svojim zaštitnikom i uzimale njegov dan za esnafsku slavu. Uz to, i pastiri su ga smatrali svojim zaštitnikom, pa su mnogi običaji vezani za današnji praznik u vezi sa vukovima i stokom. Tako verovanje kaže da se pred ovaj dan stoka ne sme terati u šumu jer će inače sve postradati od vukova. Uz to, danas ništa ne bi trebalo raditi oštricama i sečivom kako bi vukovima čeljusti ostale sklopljene. Verovanje nalaže i da žene danas ništa ne treba da boje u crveno kako vukovi ne bi poklali stoku.

Još jedno verovanje kaže da ukoliko danas zagrmi, to znači da će se u Srbiji desiti važni događaji.

Postoji i verovanje da na današnji dan ne treba nositi crveno, kao ni oštriti noževe, britve i druge alate...  Ovo verovanje potiče iz starih vremena, dok su seljaci strahovali da im vukovi ne pojedu stoku.

Sveti Sava se smatrao pastirom i zaštitnikom stoke, te se ona na Savindan po običaju sama puštala na ispašu. Međutim, crveno se nije nosilo jer se verovalo da boja krvi privlači vukove. Isto tako na današnji dan ne valja otvarati britvu i oštriti noževe ili bilo koji alat kako bi vukovima čeljusti ostale sklopljene.

Postoji i verovanje da je loš znak ako na Svetog Savu grmi i da će se sigurno nešto rđavo desiti, pošto su udari gromova izuzetno retka pojava zimi. O grmljavini na Svetog Savu govori se i u narodnoj pesmi “Početak bune na dahije”.

Isto tako postoji i verovanje da sunčan dan na Svetog Savu donosi blagostanje i srećnu i rodnu godinu.

Domaćice, danas navalite na spremanje

Iako je današnji dan crveno slovo, na Svetog Savu za kućne poslove uglavnom važi suprotno od onoga što je uobičajeno na velike praznike. Baš zato što se stoka u staro vreme puštala sama na ispašu, smatralo se da domaćin Savindan treba da iskoristi za sve bitne kućne poslove.

Žene danas smeju da rade kućne poslove, a čak je poželjno da se obavi veliko spremanje. Smatra se i da deca na Svetog Savu treba da nauče nešto novo, makar neku novu pesmu, jer će se u suprotnom ulenjiti i neće dovoljno napredovati cele godine.