Ispovest

Vikala je da sam užasna majka, vređala mi dete strašnim rečima: Malo ko zna kakvu muku mučim svakog dana

U početku je delovao kao temperamentni mališan koji voli društvo, ima mnogo energije i želi da bude u centru pažnje. Ipak, kako je rastao, postajalo je sve očiglednije da se njegove reakcije razlikuju od ponašanja vršnjaka... Dodajte Yumama u vaš Google izbor
Foto: AI info/Yumama
  • Majka 12-godišnjeg Oleka, koji ima ADHD i Turetov sindrom, opisuje svakodnevne izazove i nerazumevanje okoline.
  • Na ulici u Varšavi nepoznata žena vređala je dečaka zbog tikova i optužila majku da ga je loše vaspitala.
  • Porodica kaže da su podrška škole i terapija pomogle dečaku da napreduje, dok se svi članovi domaćinstva bore sa posledicama bolesti.

Roditelji dece sa razvojnim teškoćama često se, pored svakodnevnih izazova, bore i sa nerazumevanjem, neprijatnim komentarima i predrasudama. Nažalost, ljudi ponekad daju sebi za pravo da za samonekoliko sekundi "prosude" i napadnu nekoga, ne znajući prave razloge za trenutnu situaciju i ne razmišljajući da su ljudi ponekad apsolutno nemoćni da utiču na situaciju.

To je na posebno bolan način iskusila žena po imenu Kinga, majka 12-godišnjeg dečaka Oleka. Njen sin ima ADHD i Turetov sindrom, a jedna situacija na ulici ostavila je dubok trag na oboje. Umesto razumevanja, naišli su na osudu nepoznate žene koja je dečaka vređala, a njegovoj majci poručivala da ga je loše vaspitala.

Kako je sve počelo?

Kinga se seća da je Olek od rođenja bio veoma živahno dete. U početku joj je to delovalo kao osobina temperamentnog mališana koji voli društvo, ima mnogo energije i želi da bude u centru pažnje. Ipak, kako je rastao, postajalo je sve očiglednije da se njegove reakcije razlikuju od ponašanja vršnjaka.

Već oko treće godine roditelji su primećivali da su njegove emocionalne reakcije veoma intenzivne. Radost je često prelazila u euforiju, dok je nezadovoljstvo moglo da preraste u snažan bes. Kasnije su se pojavile poteškoće u kontaktima sa drugom decom, a vaspitači su primetili izraženu hiperaktivnost i predložili da se potraži stručna pomoć.

Iako su roditelji u početku pokušavali da razumeju šta se dešava, dijagnoza nije došla odmah. Dečak je išao na psihomotoričke tretmane i razgovore sa stručnjacima, a detaljnija procena na kraju je pokazala da ima ADHD, ali i Turetov sindrom.

Sve se pogoršalo

Prvi simptomi Turetovog sindroma pojavili su se oko desete godine. U početku su roditelji mislili da Olek oponaša drugara, ali su nevoljni pokreti i zvukovi vremenom postajali sve izraženiji.

Turetov sindrom karakterišu tikovi, odnosno nagli i nevoljni pokreti ili glasanja koja osoba ne može jednostavno da zaustavi po sopstvenoj volji. Njihova učestalost i intenzitet mogu da se menjaju, a sindrom se često javlja zajedno sa ADHD-om ili drugim teškoćama.

Za Oleka i njegovu porodicu to je značilo da su pojedine aktivnosti, koje su ranije bile sasvim uobičajene, postale mnogo zahtevnije. Odlazak u restoran, bioskop, pozorište ili prodavnicu ponekad je donosio dodatnu napetost, jer su njegovi tikovi privlačili pažnju ljudi u okolini.

Foto: Shutterstock

Majka priznaje da su se na neobične zvukove i pokrete vremenom navikli, ali da su pogledi, komentari i osude drugih ljudi ostajali bolan deo njihove svakodnevice.

Nepoznata žena počela je da vređa dečaka na ulici

Jedan događaj Kinga posebno pamti. Dok su ona i Olek šetali ulicom u Varšavi, dečak je imao izražene tikove. Tada je nepoznata žena počela da ga vređa i viče na njega, optužujući ga da je nevaspitan. Ni majka nije bila pošteđena uvreda. Žena joj je govorila da je loša majka i da nije umela da vaspita svoje dete. Najteže joj je, kako priznaje, palo to što je Olek sve čuo.

Dečak je počeo da plače, a majka je pokušavala da ga umiri. Za nju je to bilo jedno od najtežih iskustava, jer se u trenutku kada je detetu bila potrebna podrška suočila sa dodatnom osudom.

Takve situacije pokazuju koliko predrasude mogu da povrede porodice koje se ionako suočavaju sa ozbiljnim izazovima svakog dana. Ponašanje koje nekome sa strane deluje neobično ili neprihvatljivo ne mora da bude stvar izbora, neposlušnosti ili lošeg vaspitanja.

ADHD i Turetov sindrom nisu posledica lošeg vaspitanja

ADHD je neurorazvojni poremećaj koji može da se ispolji kroz teškoće sa pažnjom, pojačanu aktivnost i impulsivnost. Turetov sindrom podrazumeva prisustvo motoričkih i glasovnih tikova, koji su nevoljni i mogu da variraju tokom vremena. Ova stanja mogu da utiču na svakodnevno funkcionisanje deteta, odnose sa vršnjacima i školu, ali ne znače da je dete manje inteligentno niti da ne može da napreduje uz odgovarajuću podršku.

Dečak doživeo anafilaktički šok na plaži Foto: AI info/Yumama

Stručna pomoć može da obuhvati edukaciju deteta i porodice, bihejvioralnu terapiju i, kada je potrebno, lekove. Pristup se prilagođava potrebama svakog deteta, a podrška roditelja, škole i okoline ima važnu ulogu.

U Olekovom slučaju, odgovarajuća pomoć donela je značajne promene. Dečak danas ima podršku u školi, a majka primećuje napredak u koncentraciji i samostalnom radu. Muzika, naročito sviranje bubnjeva, takođe mu pomaže da se lakše nosi sa emocijama.

Teškoće jednog deteta utiču na celu porodicu

Kinga ne krije da život sa detetom koje ima ADHD i Turetov sindrom nije uvek lak. Pored brige za sina, ona i suprug nastoje da pronađu ravnotežu u porodici i posvete pažnju i mlađoj ćerki Lenki, koja ima šest godina. Kada Olek ima teže periode, napetost se oseća u celom domu. Njegova sestra ponekad se umori od situacije, postaje osetljivija i reaguje burnije, zbog čega roditelji nastoje da joj objasne šta se događa i da joj obezbede dovoljno vremena i pažnje.

Porodica je zato odlučila da potraži podršku za sve članove, a ne samo za Oleka. Majka priznaje da je bilo trenutaka kada nije znala kako dalje, ali danas oseća da su naučili da se bolje nose sa izazovima i da ne moraju sve da drže pod kontrolom.

BONUS VIDEO

This browser does not support the video element.

Šta je najvažnije za porodice sa autizmom? Izvor: Lepa i Srećna