P: Moje petogodišnje dete je zavisno od hrane, stalno traži da jede. Probala sam da mu odvučem pažnju na nešto drugo, ali ne ide. Ljuti se kad mu ne dam da jede. Imate li bolji predlog?

O: Promenite navike u ishrani svog deteta. Odvlačenje pažnje je samo jedan od mogućih načina, ali nema direktne veze sa navikama u ishrani. Nema razloga da vaše dete "stalno traži da jede" ako nije gladno. Odnosno, verovatno je steklo naviku grickanja i kada mu je dosadno, kada je umorno, razdražljivo... a ne samo kada je gladno.

Možda da pokušate ovako

Kada je dete nervozno, pokušajte da ga smirite. Kada je pospano, motivišite ga da se odmori. Kada je ljuto ili besno, opustite ga. Tek kada je gladno, ponudite mu hranu.

    Pokušajte da ga uobročite. Kada su obroci u određeno vreme, imate kontrolu nad količinom koju pojede. Na primer, bolje je da jede više puta manju količinu hrane, nego da kroz manji broj obroka uzme veću količinu hrane.

      Ponudite raznovrsnu hranu, primerenu njegovom uzrastu. Jednoličnost (mnoga deca jedu samo ono što vole) često može biti praćena nedostatkom belančevina i vitamina, što utiče na slabljenje imuniteta, lošiji rad nervnog sistema, slabiji rast...

        Uvedite voće, izbacite grickalice i slatkiše. Ako već voli da jede, neka jede samo ono što je zdravo.
        Insistirajte na zdravim namirnicama. Ukoliko vaše dete izbegava neke namirnice za koje ste sigurni da su zdrave i poželjne po njegov razvoj, insistirajte da ih barem proba. Na primer, uvodite ih u ishranu na početku obroka, kada je gladno.

        Ne preskačite obroke, ni sada - kada vaše dete ima pet godina, ni kasnije - kada bude starije. Na primer, brojna istraživanja pokazuju da uprkos tome što deca (posebno tinejdžeri) najčešće izbegavaju ili preskaču doručak, upravo ovaj obrok ima najveći značaj. Naime, deca koja doručkuju - bolje znaju matematiku, manje su umorna, imaju manje psihičkih problema... Podrazumeva se da ovaj obrok treba da bude odgovarajući i primeren uzrastu.

        Nemojte nagrađivati hranom. Iako i dete ponekad poželi kao nagradu upravo slatkiše, formirajte stav da nikakvo njegovo ponašanje ili postupak ne može biti nagrađen na takav način. Podrazumeva se da ga nećete ni kažnjavati oduzimanjem omiljene hrane. Ako želite da mu pokažete da ste zadovoljni ili ponosni nekim ponašanjem, nagradite ga verbalno, ili ga povedite u park, kod druga, na dečju predstavu..

        Budite dobar primer. Nemojte i vi stalno nešto grickati "s nogu". Neka vaši porodični obroci budu pomalo ritualni. Sedite zajedno za sto, jedite na miru, a kada se obrok završi, ustanite od stola i nastavite sa svojim aktivnostima do sledećeg obroka.

        Ne insistirajte da mora da pojede sve iz tanjira. Čak i kada vam se čini da jede manje nego što mu je potrebno za pravilan razvoj, imajte na umu da vaše dete ima pravo na različit apetit od dana do dana, baš kao i vi. Takođe, deca prave razliku između ukusa (neki mu se dopadaju, a neki ne), gladi i sitosti - što roditelji često zaboravljaju.

        Objasnite mu šta sve donosi gojaznost. U uzrastu od pet godina, koliko sada vaše dete ima, to će imati snažan uticaj. Na primer, ako je njemu važno da bude spretno, snažno, ili da brzo trči kao neki njemu omiljeni lik iz crtanog filma, ili super heroj - predočite mu da neće imati takve mogućnosti.

        Grickalice ponudite tek posle obroka. U slučaju da je vaše dete već naviklo da jede "nezdravu hranu" kada mu je dosadno, kada je nervozno ili umorno… odnosno, kada nije zaista gladno, recite mu da će ih dobiti tek kada pojede nešto hranljivo i zdravo. Iako ovakav pristup jeste vrsta ucene, na ovaj način ćete ga postepeno odvikavati od loših navika u ishrani. Vremenom će se normalizovati nivo šećera u njegovoj krvi, i dete više neće osećati potrebu za slatkim.

        Budite uporni, sve dok ne promenite njegove navike u ishrani. Deca koja su gojazna u ovom uzrastu, stiču neku vrstu predispozicije i za gojaznost ubuduće. Hronična gojaznost ima za posledicu nastanak brojnih bolesti (kod dece su česta iskrivljenja kičme, ravni tabani, ali i mnoge druge), manjak samopouzdanja, manjak fizičke spretnosti. Nemojte čekati da se nešto od toga odrazi i na vaše dete. Radije, njegove navike u ishrani promenite što pre.

        Dobre, kao i loše navike ponete iz perioda detinjstva, često ostaju kao oblik našeg ponašanja doživotno. Međutim, nisu sve loše navike podjednako loše. Neke od njih, kao što je nepravilna ishrana, nažalost, mogu ostaviti značajne posledice.

        Jelena Holcer, pedagog