Saznajte kako bihejvioralni faktori, odnosno faktori ponašanja utiču na dečje prehrambene navike. Ali, i kako roditelji mogu da utiču na zdraviju ishranu u svojoj porodici.

Moja kći baš voli da jede. Zamislite sedmogodišnju devojčicu koja je izrazila želju da osnuje udruženje čiji će članovi biti oni koji mnooogo uživaju u jelu!? Ona to ističe i tako što se poistovećuje sa likovima u knjigama i filmovima za decu, koji jedu njenu omiljenu hranu (kao prase Vilbur u filmu "Šarlotina mreža"). Ah, da… bila bi mnogo srećnija kada bi mogla da ima četiri obroka dnevno, umesto "samo" tri (užine, naravno, ne računa) - kaže mama jedne male izelice.

- Da li je ona opsednuta hranom? Možda. No, nije jedina u tom "društvu": mnogi roditelji koje znam, imaju probleme sa sasvim malom decom (čak i onom koja su tek prohodala), koja su se "navukla" na makarone i sir, maslac i marmeladu, ili viršle. U slučaju moje ćerke, to je testenina. Sve vrste testenina!

Ono si što jedeš 

Međutim, to ne mora da bude zavisnost od hrane. U većini slučajeva i nije. Niti je prejedanje. Ta deca uglavnom uzimaju dobre, hranljive namirnice, ali bi trebalo da dobiju nešto više od uobičajenog, kao "dopunu". Na primer, to može da bude samo jedna vrsta hrane, a može da bude i čitav niz - grašak, riba, voće, hleb od celog pšeničnog zrna. No, bez obzira na sve, roditelji moraju da budu svesni šta se događa u glavicama njihove dece, kao i činjenice da su deca - ono što jedu!

-Ne postoji dvoje dece koje je isto. Različiti su ne samo oblici njihovih tela, već i njihovi metabolizmi, a nešto od razlika uslovljava prirodno okruženje u kojem žive - uslovi koji uzrokuju ponašanje i razvoj, kaže Ema Fogt, dijetetičar, koja radi sa mlađom decom, tinejdžerima i porodicama. - Osim toga, neka deca, jednostavno, imaju mnogo veći apetit od druge dece.PageBreak

Programirani da se prejedaju

Da li su "gladna" deca rođena takva? Programirana da se prejedaju? "Žiri" još uvek zaseda. Ali, roditelji mogu da pomognu svojoj deci da regulišu apetit, kako bi se izbeglo da postanu deo rastućeg broja gojaznih. To je postao problem u celom svetu. Na primer, u SAD-u je veliki procenat dece u uzrastu od šest do jedanaest godina već debelo, ili imaju ozbiljan problem sa težinom.

Zdravi i vitki mališani Da vaše dete ne bi imalo problema sa gojaznošću ili prekomernom debljinom, evo nekoliko praktičnih saveta:■ Ponudite namirnice koje slede piramidu ishrane, u smislu ravnoteže unete hrane i opcija koje imate. ■ Pokažite dobar primer jedući sa decom i praveći zdrave izbore što se tiče namirnica. ■ Ne koristite hranu kao nagradu ili kaznu. ■ Neka deca odluče kada su dovoljno jela (ako uspešno kontrolišu svoj apetit).  ■ Pomozite deci da nauče da prihvate odgovornost za svoj izbor hrane.■ Podstičite redovne fizičke aktivnost

- Samo nekoliko istraživanja je sprovedeno u vezi beba i apetita, ali su zaista brojne studije o predškolcima. One pokazuju da deca tog doba mogu sama da regulišu svoj apetit, kaže Dženifer Fišer, profesor pedijatrije i stručnjak Centra za istraživanje dečje ishrane na Bejlor koledžu medicine u Hjustonu. Sa kolegama iz tima, ona ispituje bihejvioralne faktore dečjih prehrambenih navika, kao i kakvu ulogu ima veličina obroka na te navike. 

Signali za sitost

Doktorka Fišer ističe da su mala deca "prilično usklađena sa signalima za glad i sitost". To znači da ona, u proseku, znaju kada svom stomaku treba da kažu: "Dosta". Svakako, ta mogućnost postoji čak i kada je dete izbirljivo, ili je usredsređeno samo na jednu vrstu hrane. Tokom dana, ono će u organizam najčešće da unese dovoljno odgovarajućih hranljivih materija da održi svoje telo u pokretu.

- Dete može tu i tamo da preskoči neki obrok, ili da gricka hranu od obroka do obroka. Ali, ako uzmete u obzir sve što je konzumiralo u toku dana, verovatno je dobilo ono što mu je potrebno za funkcionisanje.PageBreak

Kako ti, tako i ja…

Problemi počinju kada faktori sredine: porodica, vrtić, škola - "prodiru" u predstavu koju dete ima o hrani. Kako biva starije, dete uči o hrani prvenstveno od svojih roditelja.

- Deca se usklađuju sa onim što vide. Ona uče posmatrajući kako drugi članovi porodice jedu, kao i ono što je u njihovim tanjirima, kaže dr Fišer. - Nažalost, malo stručnjaka proučava zašto deca jedu baš na određeni način.

Odgovornost roditelja

Ono što deca u današnje vreme jedu, često je brza hrana primamljivog ukusa, ali sa visokim procentom masnoća i šećera. Uglavnom je u konzervi ili smrznuta, a predviđeno je da može lako i brzo da se pripremi. S

Dobar model ishrane● Roditelji ne bi trebalo da na kratko, "reda radi" kuvaju, kao u restoranu brze hrane. Nakon što je obrok spreman, pravilo je da niko ne dobija na zahtev hranu koja već nije na stolu. ● Roditelji su modeli za kopiranje. Kada mi pijemo gazirano piće, ili jedemo stojeći dok čitamo časopis - koju poruku šaljemo našoj deci?● Poželjno je da roditelji pohvale decu zbog njihovog izbora zdrave hrane ili, možda, što su pokušala da probaju novu hranu, ali ne i da ih hvale ako su "počistila" sve sa svog tanjira.

obzirom da mame i tate vode "zauzet" život, ispunjen aktivnostima, neretko je nuđenje komada čokoladnog kolača detetu mnogo "lakše", nego čišćenje jabuke i sečenje na kriške.

-Moramo dobro da obratimo pažnju na kvalitet hrane koju deca uzimaju, kaže Ema Fogt. - Deci je potrebno mnogo više žitarica, voća i povrća. Treba uložiti trud da se jede zdravo.

Ova dijetetičarka ističe da je odgovornost roditelja da obezbede zdravu hranu i odluče kada će i gde njihovo dete da jede.

- Kada to postaje teško, i neminovno vodi do bitke sa detetom? U slučaju kada, na primer, trogodišnjak zahteva čips pre nego što pojede pileće belo meso iz svog tanjira, kaže Ema Fogt. Da bi roditelji izbegli bitke i učinili celu porodicu srećnom, ona im preporučuje da za svaki obrok obezbede dobar izbor zdrave hrane, po mogućstvu neku "novu" hranu, i obavezno jednu vrstu hrane koju dete voli.

Sprečite prekomeran unos hrane

-Vi imate priliku da deci ponudite još bolju, kvalitetniju hranu, ali i umerene porcije, kaže Ema Fogt. - Jer, kod neke dece nema kontrole apetita. Neka deca samo halapljivo jedu. Reći im da je dosta, jedino je razumno. Granica mora da se postavi.

Američko udruženje dijetetičara takođe savetuje roditelje kako da pomognu deci da održavaju prihvatljivu težinu.

- Deci je potrebna vaša podrška, vođstvo, uputstva… A najviše od svega razumevanje da je navika zdrave ishrane i fizičkih aktivnosti važna i sada, i kasnije u životu.

Snežana Damnjanović Mitić