Polako, ali sigurno, vaša beba počinje da pokazuje svoju društvenu stranu. Od "usamljenog igrača", postepeno postaje drugar za igru.
Ovo je period izražene pokretljivosti, koju često prati spoticanje, padanje i manje nezgode dok vaše čedo uči da hoda. Kada stekne sigurnost u hodanju uz nameštaj, postepeno će da se pusti i kreće bez pomoći. To znači i da je vreme za prve cipelice.
Umeće deljenja
● Možda vam je ovaj scenario poznat: vikend je, nekoliko vas sa decom se okupilo kod prijatelja, ili sedite u parku i posmatrate vaše dete kako se igra blizu drugog deteta,
● Naravno, uvek vredi pokušati da se dete nauči nečem novom (čak i ako je za to rano). Ne znači da je gubljenje vremena ukoliko objasnite vašem detetu da će morati da sačeka kako bi moglo da "koristi" igračku kojom se drugo dete trenutno igra. Recite mu zašto nije prihvatljivo da uzme igračku od tog mališana. Deca uče kroz iskustvo i interakcije (međusobno odnošenje) sa drugima. U ovom periodu, njihov "posao" je da slede ono što ih zanima i istražuju svet oko sebe. To se najbolje ostvaruje kroz igru.
"Paralelna igra"
● Prvi način na koji se vaša beba igrala pre nego što je postala pravo malo "pokretno čudo", bilo je kroz njena zapažanja drugih.
● Ubrzo nakon što deca nauče da sede i postanu veštija sa prstićima, ona učestvuju u vrsti igre poznatoj kao paralelna igra. Naime, iako mališani sede zajedno, oni se ne igraju međusobno, ali zato "proučavaju" jedni druge, kao i međusobne interakcije sa igračkama, i uče jedni od drugih - usvajaju određena ponašanja.
● Važno je da ne požurujete vaše dete kroz ovu vrstu igre, odnosno da ne navaljujete na njega da usvoji pravila koja ne razume. Deca posle izvesnog perioda izlaze iz okvira paralelne igre, sa osnovom za uspešnu zajedničku igru, u kojoj sarađuju. Istovremeno, pomalja se sposobnost razumevanja ideje deljenja, razmene i pregovaranja. U početku stidljivo, ali vremenom napreduje.