Iako uzrok pojave tortikolisa ne može da se utvrdi sa potpunom sigurnošću, smatra se da na to utiče položaj koji beba zauzima u maminom stomaku u poslednjim mesecima trudnoće, kao i prisustvo posturalnih deformiteta (stopala, kukovi). Retko se dešava da su uzrok tortikolisa nepravilnosti u razvoju koštanih struktura vrata, najčešće se radi o skraćenju mišića (sternokleidomastoideus).

Kad je tortikolis urođen?

Da beba ima urođeni tortikolis, očigledno je odmah po rođenju. Nakon trećeg meseca, uočljiva je i asimetrija lica (vidi se na fotografijama), a nekada i tela - zbog hipotrofije (slabijeg razvoja) na zahvaćenoj strani. Kasnije se vidi i asimetrija zadnjeg dela glave (plagiocefalija), jer beba uglavnom zauzima isti položaj zbog deformiteta.

Šta je tortikolis?Tortikolis (torticolis) ili krivi vrat je treći po učestalosti deformiteta kod novorođenih beba. Prepoznaje se po karakterističnom položaju koji beba zauzima u prvim nedeljama: glava i vrat su nagnuti na jednu stranu, dok je lice okrenuto na suprotnu. Nagnutost je na strani skraćenog mišića. Jako retko se dešava da su zahvaćeni mišići obe strane vrata, kada glava stoji pravo uz ograničenu pokretljivost. Kako mišić bočne strane vrata (sternokleidomastoideus) ima dve funkcije - naginjanja i okretanja glave, lice je kod prisustva tortikolisa okrenuto ka zdravoj strani.

Kako nastaje stečeni?

Drugi oblik je traumatski ili stečeni tortikolis, do koga dolazi tokom samog porođaja, skoro uvek kada se beba rađa karlično, odnosno kada prvo idu noge. Pri izvlačenju glave može da dođe do pucanja mišićnih vlakana na jednoj strani vrata, što ne može odmah da se uoči. Trauma se manifestuje jajolikom oteklinom na vratu u drugoj ili trećoj nedelji života, na sredini ili donjoj trećini mišića. To je hematom, koji se povlači do navršenog šestog meseca.

Kako se leči?

Lečenje mišićnog tortikolisa, bilo da je urođen ili stečen je konzervativno, vežbama, pozicioniranjem glave u prvim mesecima - presavijenom pelenom, koja se bebi stavlja ispod glave kada spava, na strani koja je zahvaćena, i ispod karlice - kada spava na suprotnoj strani. Dok leži na leđima kada je budna ili boravi u kolicima, postavlja se presavijena pelena na stranu skraćenog mišića, ili simetrično na obe strane - kako bi držala glavu pravo.

Kada treba početi sa terapijom i koliko traje lečenje?

Sa lečenjem se započinje odmah, 24 časa nakon ustanovljene dijagnoze, jer ne može da se predvidi tok oporavka. Kod urođenog tortikolisa se očekuje izlečenje za jedan do tri meseca, ali nekada potraje i duže. Rezultati su najbrži kod takozvanog tortikoličnog držanja - gde se, u stvari, i ne radi o deformitetu, već o nepravilnom držanju glave. Nekada roditelji nesvesno dovedu do te pojave: stalnim postavljanjem bebe u položaj u kojem draži - pre svega zvučne i svetlosne, dolaze samo sa jedne, iste strane. Tada beba, okretanjem na jednu stranu u dužem vremenskom periodu, usvaja nepravilan položaj glave. Cilj terapije u ovom slučaju je sprečavanje razvoja kontraktura (skraćenja) mišića.

Ko sprovodi terapiju i šta se postiže vežbama?

Vežbe pasivnog istezanja skraćenog i napetog mišića izvodi fizioterapeut ili dobro obučen roditelj. One imaju za cilj postizanje punog obima pokreta vrata i glave. Kako je druga strana vrata oslabljena, neophodno je jačanje tih mišića, koji treba da stabilizuju glavu - to beba izvodi aktivno, kao odgovor na našu stimulaciju.

Istovremeno, dok radimo pasivno istezanje i aktivno jačanje mišića, nastojimo da beba što češće drži glavu u središnjoj liniji, a ruke i noge sa strane - simetrično u odnosu na trup, kako bi formirala što pravilnije šeme položaja i pokreta. Zato je veoma važno kako bebu uzimamo, držimo, nosimo, dajemo joj igračke… jer je kroz te aktivnosti istovremeno stimulišemo. To radimo ciljano, jer zbog manje aktivnosti ruke, a nekad i noge - na strani tortikolisa, postoji mogućnost razvoja asimetrije. Da bi se to sprečilo, nekada se u tretman uključuje i ortoza, nošenje Tomasove kragne (mekanog okovratnika koji se izrađuje individualno za svaku bebu), čime se sprečava bočno naginjanje glave.

Kod traumatskog tortikolisa, pre vežbi se primenjuje elektroforeza kalijum jodida (unošenje leka putem struje, za razbijanje hematoma). Pored ubrzavanja resorpcije hematoma, vežbama i pozicioniranjem glave se sprečava razvoj kontrakture sternokleidomastoideusa (skraćenje vratnog mišića).

Kada je skraćenje mišića veliko, glava ne ide preko središnje linije na drugu stranu. Pre vežbi istezanja kao uvodnu proceduru koristimo zagrejan parafin ili neki drugi oblik tople obloge. To ne radimo kada je napolju jako toplo, da ne bismo ugrozili bebu. Istezanje može da se radi i kada beba spava (naravno, ako se ne budi), jer je tada opuštena i ne opire se dok izvodimo vežbe.

Ima li nekih posledica tortikolisa?

Ukoliko se tortikolis koriguje do trećeg meseca, kao posledica može da ostane samo asimetrija lica. Ako nije lečen, ili nije izlečen u potpunosti - posledice će, pored estetskih, da budu u razvoju vida - verovatno će dete morati neko vreme na vežbe za vid.

Asimetrija vrata će se razviti u vratnu ili grudnu skoliozu (iskrivljenje kičmenog stuba na stranu). Odraziće se i na asimetričan razvoj vilice, pa će dete morati da nosi korektivnu protezu kada izrastu stalni zubi.

Da bismo bili sigurni da je tortikolis korigovan u potpunosti, moramo da pratimo bebu sve dok ne prohoda, odnosno do 18 meseci. Ukoliko su postignuti puni obimi pokreta u vratu, glava stoji pravo u produžetku kičmenog stuba, a dete hoda već nekoliko meseci - posledica tortikolisa neće biti.

Nelečen tortikolis u prvoj godini, kao i teški oblici deformiteta, nekada moraju da se operišu. Hirurškim postupkom se opušta skraćeni mišić (tenotomija), a najbolji rezultati se postižu između prve i četvrte godine života.

Snežana Milanović, visoki strukovni terapeut