Pošto je upala uva gotovo uvek pratilac infekcije nosa, češće se javlja u hladnom i prelaznom periodu. Međutim, ima je i leti, posebno kod dece kod koje prva upala nije dovoljno dugo lečena, ili nije otklonjen uvećan treći krajnik

Upala uha kod beba i male dece je veoma neprijatna, a simptomi koji je prate često budu pogrešno protumačeni. Iako se roditelji uplaše kada posumnjaju da je dete dobilo upalu uha, verujemo da će vas odgovori na najčešća pitanja umiriti i pomoći da odreagujete na pravi način.

1.Zašto su infekcije uva češće u dečjem uzrastu?

Sluzokoža srednjeg uva je nastavak sluzokože ždrela, što ima ogromnog značaja kada je u pitanju širenje infekcija iz gornjih disajnih puteva na srednje uvo. 

2. Kako beba reaguje kada je boli uvo?

Odojče iznenada postaje uznemireno, vrišti, trlja glavu o podlogu, prinosi ruke ušima, ili trpa ruke u usta i odbija hranu, zato što sisanje pojačava bol. Navedeni simptomi često bivaju pogrešno protumačeni kao glad, grčevi ili izbijanje zuba. Međutim, zapušen nos je obavezan znak, a neretko su prisutni i kašalj i povišena temperatura. Kod 80 odsto beba se javlja proliv, koji nije uzrokovan infekcijom creva. 

3. Šta učiniti kada bebu boli uvo?

Kao prvu pomoć treba joj dati analgetik (lek protiv bolova): do šest meseci dolazi u obzir samo Paracetamol, a posle navedenog uzrasta i Ibuprofen - koji, inače, ima jače dejstvo. Zatim bebi morate da očistite nosić od sekreta - to ponekad bude dovoljno da bol prestane. 

Od koristi može da bude i grejanje uva (najbolje staviti šaku soli u čistu platnenu maramicu, uvezati, zagrejati na šporetu u suvoj šerpi, pa prisloniti na uvo, uz obaveznu prethodnu proveru temperature na sopstvenoj koži). To je najčešće dovoljno da se beba smiri, a onda je treba obavezno odneti kod ušnog lekara ili pedijatra. On će da obavi otoskopski pregled - pomoću specijalnog levka ili aparata otoskopa, i da postavi tačnu dijagnozu. 

Ukoliko se ipak radi o bakterijskoj infekciji, mališa će da dobije antibiotike. U slučaju virusne infekcije oni nisu od koristi, ali su tada potrebne česte kontrole, jer virusna upala kod beba začas može da se iskomplikuje i da dođe do bakterijske infekcije.

4. Kako sprečiti zapaljenje srednjeg uva kod odojčeta?

1. Tokom prehlade, zapušen nos čini bebu razdražljivom i ometa joj pravilno sisanje, jer mora da ispusti dojku da bi uzela vazduh na usta. Neophodno je da joj se očisti nosić pre svakog podoja, kako bi mogla da diše na nos dok sisa. Ova mera je veoma važna u sprečavanju zapaljenja srednjeg uva. 

2. Prirodna ishrana dokazano smanjuje učestalost upale srednjeg uva, kako zbog povoljnijeg položaja pri sisanju iz dojke (što ne važi za bebe koje dobijaju majčino mleko na flašicu), tako i zbog brojnih zaštitnih faktora kojima obiluje neprokuvano humano mleko.

3. Čišćenje ušiju štapićima pogoduje upali spoljašnjeg, a u slučaju ozlede bubne opne i unutrašnjeg uva.

4. Nedovoljno duga i/ili neefikasna terapija ima za posledicu često vraćanje infekcije, što zna da traje i godinama, i da ozbiljno naruši sluh deteta. Zato je izuzetno važno da se u potpunosti izleči prva infekcija!PageBreak

5. Da li cuclanje varalice i pijenje mleka/vode na flašicu može da uzrokuje bol u uvu? Da li su ta deca podložnija upalama uva, ili je to mit? 

Cucla varalica sama po sebi nije faktor rizika za češću upalu uva. Davanje bebi mleka ili soka (ne i vode) na flašicu, u ležećem položaju - može da doprinese upali uva, jer postoji mogućnost da u horizontalnom položaju jedan deo tečnosti iz ždrela „zapadne“ kroz kanal Eustahijevu tubu u srednje uvo, a tada predstavlja pravu poslasticu za bakterije. Međutim, kod dece koja već imaju upalu uva, svako sisanje (grudno, na flašicu, ili cucle varalice, pa čak i palca) proizvodi oštar bol u uvu, usled nadražaja nervnih završetaka upaljene Eustahijeve tube. Jer, isti mišići koji zatežu meko nepce pri sisanju, otvaraju i Eustahijevu tubu, zatežući tako njene otečene zidove, što stvara osećaj bola.

6. Da li voda u ušima (posle kupanja) može da bude razlog za upalu uva?

Voda u ušima posle kupanja ne pravi nikakve smetnje ako u spoljašnjem slušnom kanalu nema veće količine cerumena (ušnog voska), koji normalno podmazuje kožu kanala. Naime, on ima sklonost da upija vodu, pri čemu nabubri, posle čega ne može da se spontano eliminiše. Taj čep stvara osećaj zagluhnutosti i bubnjanja u ušima, neretko i bola, zbog rastezanja bubne opne. 

Ova vezivna membrana čini granicu između spoljašnjeg i srednjeg uva, to jest između spoljašnjeg slušnog kanala i bubne duplje. U normalnim uslovima, sa obe njene strane treba da bude vazduh, koji spolja ulazi kroz slušni kanal, a iznutra kroz Eustahijevu tubu prilikom gutanja. Ako je vazdušni pritisak sa obe strane bubne opne jednak, ona se nalazi u neutralnom položaju. Međutim, svaka nemogućnost izjednačavanja vazdušnog pritiska dovodi do njenog istezanja, bilo ka unutra (kod sekreta u nosu ili uvećanog trećeg krajnika), bilo ka spolja (kod ceruminoznog čepa u spoljašnjem slušnom kanalu) - što je veoma bolno, jer je u njoj smešteno mnogo nervnih završetaka. 

Nabubreli voštani čep se odstranjuje ispiranjem uva mlakom vodom   u zdravstvenoj ustanovi, nakon obaveznog pregleda lekara. Nikako ne treba pokušavati sa izvlačenjem voska štapićima za uši, jer to ne samo da nije moguće, već za posledicu ima još dublje nabijanje voska u kanal. Pri tome, on neretko biva ozleđen, što uzrokuje veoma čestu upalu spoljašnjeg uva. Gruba manipulacija štapićima ili nekim drugim predmetom može da probije bubnu opnu, kada preti i realna opasnost od upale srednjeg uva.

7. Šta sve može da bude uzrok upale uva?

Osim navedenih razloga, upale spoljašnjeg uva najčešće mogu da  uzrokuju strana tela, koja mala deca stavljaju sebi u kanal. Kod beba, upala može da nastane kao komplikacija iritacije kože kanala mlekom izbljunutim u ležećem položaju. Osim bakterija, u ovakvim slučajevima kanal često naseljavaju i gljivice, što uzrokuje pojavu sekreta i svraba. 

Upale srednjeg uva skoro da nema bez infekcije nosa, osim u sklopu teških infekcija - poput sepse, kada bakterije dospevaju u bubnu duplju putem krvi, a ne širenjem preko sluznice gornjih disajnih puteva. Drugi izuzetak je kod odojčadi sa urođenim rascepom nepca, kojoj tokom hranjenja jedan deo mleka prelazi direktno iz usne u nosnu šupljinu, a u najtežim slučajevima u srednje uvo, neprekidno stvarajući uslove za razmnožavanje bakrterija. Jedini način da se to spreči jeste rekonstruktivna operacija, kojom se otklanja ova anomalija.  Napominjem da se operacija krajnika, ukoliko infekcija ždrela nije prethodno sanirana, često komplikuje upalom srednjeg uva, jer hirurški zahvati remete prirodni sistem odbrane i omogućavaju lakše širenje infekcije na okolne strukture.

Prim. dr Maja Skender, pedijatar