Bronhijalna astma je hronična bolest školske dece, ali može da započne još u dojenačkom periodu. Manifestuje se ponavljanim napadima otežanog disanja usled bronhoopstrukcije (suženja disajnih cevi), zviždanjem, osećajem stezanja u grudima i kašljem.

U osnovi bolesti je prekomerna reaktivnost bronhija na alergijske, fizičke, hemijske, infektivne i druge nadražaje, što je posledica njihove hronične upale.

U prvim godinama života je teško razlikovati pojedinačne epizode opstruktivnog bronhitisa tokom akutnih virusnih infekcija od prave astme.

Kako se dolazi do dijagnoze?

Postojanje atopijskih bolesti kod bliskih rođaka i ponavljani napadi bronhoopstrukcije, koji popuštaju pod terapijom bronhodilatatorima - navode na potrebu za ispitivanjem u pravcu astme. Ono je u dojenačkom uzrastu veoma ograničeno, zbog izostanka saradnje malog pacijenta i nereaktivnosti na kožne probe.

Na osnovu anamneze, kliničke slike i laboratorijskih rezultata, lekar će da odbaci ili potvrdi dijagnozu astme. Napraviće plan lečenja, koji zavisi od toga da li se radi o lakom, umerenom, ili teškom obliku bolesti.

Roditelji treba da prođu kurs o nezi i lečenju astmatičnog deteta, na kojem će im biti objašnjena priroda bolesti i mere prevencije. 

Najčešći alergeni

Kada su u pitanju bebe, alergeni češće potiču iz hrane. Obično su to belančevine kravljeg mleka, koje čine osnovu svake mlečne formule. Ređe su uzroci vezani za životnu sredinu. Provokativni faktor može da bude i virusna infekcija. Stoga je potrebno, u granicama mogućnosti, da se dete zaštiti - pre svega, izbegavanjem kontakta sa prehlađenim osobama i skraćivanjem boravka u zatvorenim prostorijama, naročito u jaslicama.

Lečenje se sprovodi udisanjem lekova pomoću aparata inhalatora, a vrstu leka određuje lekar. Ponekad su neophodne injekcije, a u najtežim slučajevima i bolničko lečenje u jedinici intenzivne nege.

Prim. dr Maja Skender, pedijatar