Oko je veoma lep, precizan, ali i složen organ. Njegov najveći deo je očna jabučica (medicinski naziv je bulbus), koja leži u očnoj duplji, a sa prednje strane je pokrivaju očni kapci. Između kapka i očne jabučice se nalazi fina vežnjača, koja se stručno naziva konjunktiva. Ona je prepuna malih krvnih sudova (lako se mogu videti kada se pažljivo pogleda dečje oko), koji donose neophodne hranljive materije i kiseonik. Ovi krvni sudići daju oku finu i zdravu crvenkastu boju. Vežnjača omogućava očnim jabučicama da nesmetano "klize" u svim pravcima, tako da radoznalo dete može lako da pregleda okolinu. Ima vežnjača i druge važne funkcije, ali je ova jedna od osnovnih. Kako je ona prva na udaru "spoljnjeg sveta", u vežnjaču veoma lako dospevaju mikroorganizmi, sitne čestice prašine, ali i druge nečistoće. Kada "strani sadržaj" stigne u vežnjaču ona se brani tako što širi svoj krvne sudove, a to se vidi kao "crveno okce".

Kako nastaje zapaljenje - konjunktivitis?

Prljave ruke, ali i dosadni virusi i još napornije bakterije se začas nađu u oku deteta, naročito dok je malo. Tada lako nastaje zapaljenje vežnjače (sluznice oka - konjuktive) koje se naziva konjunktivitis.

Pored mnoštva krvnih sudova u vežnjači se nalaze i ćelije borci protiv bakterija i virusa. Rezultat te borbe su zapaljenski produkti koji šire krvne sudove i tako nastaje zapaljenje.  

Da li su mikroorganizmi jedini uzročnici zapaljenja vežnjače?

Nažalost, nisu oni jedini krivci za "crveno okce".

Jedan broj dece ima i alergijske probleme koji nezaobilazno pogađaju i konjunktivu. Polen, na primer, veoma lako dospeva u vežnjaču, a ako je dete alergično na polen, brzo započinje alergijska reakcija koja dovodi do crvenila.

Postoje i brojne hemijske supstance koje u kontaktu sa vežnjačom dovode do zapaljenja. Dobar primer su deca koja vole da gledaju u vodi dok rone, pa još ako je bazen prepun "hlora" ili drugih supstanci, dolazi do nadražaja i zapaljenja konjunktive. Kod neke dece postoji osetljivost i na slanu vodu, pa je gledanje u moru za njih opasno, čak i kada je voda kristalno čista.

Strano telo u oku uvek dovodi do pojave crvenila, ali se ova "dijagnoza" lako postavlja kod veće dece jer je ulazak stranog tela (zrnce peska, prašina...) u oko prilično dramatičan i dete se žali da mu smeta.

Zašto se tek rođenim bebama često zacrveni okce?

Kod novorođenčadi i beba u prvim mesecima života zapušen suzni kanal je ubedljivo najčešći uzrok konjunktivitisa. Iz unutrašnjeg ugla oka polazi mali, tanki kanal koji odvodi suze iz oka u nos. Ovo je neobično važan mehanizam čišćenja oka koji mi zapravo ne vidimo jer se radi o maloj količini tečnosti. Ako je kanal neprolazan onda se suze zadržavaju u okcetu, a kako nema oticanja odmah se "zapate" bakterije koje započinju zapaljenje. Obično je kanal "privremeno" neprolazan, a zapušenje nosića se često "prenosi" na suzni kanal, pa bebe imaju i konjunktivitis.

Kako se postavlja dijagnoza zapaljenja vežnjače?

Za konjunktivitis doslovno važi izreka: "Ako ne vidite sami da sa okom nešto ne valja, to će vam brzo reći neko drugi". Stvarno, detetovo okce je crveno, dete žmirka, a oko je stalno suzno. Manja deca su nervozna, nekontrolisano trljaju oči i tako pogoršavaju situaciju. Svrab i peckanje oka su nekada veoma dosadni, gotovo nesnosni pratioci konjunktivitisa.

Naročito je dramatično jutro. Oko zna da bude potpuno zatvoreno, a kapci su otečeni zato što se infekcija veoma često i lako širi na kapak. Ima i žućkastih krmelja, koji su u stvari gnoj. To je još jedan od svedoka borbe naših imunoloških ćelija sa nezvanim gostima u oku. Ako se ne leči, infekcija se brzo prenosi i na drugo oko, pa se situacija nepotrebno komplikuje.

Može li se bolest sprečiti?

Može. To se, kada se radi o infektivnom konjunktivitisu, postiže adekvatnom higijenom, a naročito ruku koje obično donose oboljenje. Dete treba redovno umivati i koristiti isključivo njegove peškiriće, a nikako mamin ili tatin. Ovo je važno zato što pojedini mikroorganizmi ništa ne mogu roditeljima (koji ih imaju), ali kod dece lako izazivaju infekciju oka.

Posebno treba obratiti pažnju na decu koja imaju kijavicu ili drugu infekciju koja ide sa zapušenim nosićem.

Kako se leči zapaljenje vežnjače?

Ako se ipak desi, konjunktivitis zahteva pravovremenu terapiju. Ispiranje čajem od kamilice neće doneti ozdravljenje, kada se radi o pravom zapaljenju vežnjače. Jedina korist od kamilice je eventualno skidanje krmelja pre nego se započne terapija, mada i za to postoje prikladnija sredstva kao, na primer, troprocentni rastvor borne kiseline koji je posebno (u sterilnoj komori) pripremljen za oči.

Kada se radi o infektivnom - bakterijskom konjunktivitisu, potrebne su antibiotske kapi za oči. Čak i kada postoji virusna infekcija ima smisla dati antibiotski rastvor jer virus otvara vrata bakterijama, pa se kod većine dece desi i bakterijsko zapaljenje vežnjače. Postoji nekoliko preparata koji sadrže rastvor antibiotika (gentamicin, eritromicin, sulfopreparati...), ali je najbolje da se posavetujete sa doktorom oko odabira leka.

Idealno je pre terapije uzeti bris oka pa videti koji je mikroorganizam uzročnik infekcije, ali ako se to ne može obaviti, ne treba čekati sa započinjanjem terapije. Kapi se ukapavaju u oba oka, onoliko puta koliko lekar prepiše, pa makar drugo okce izgledalo potpuno zdravo.

Da li su potrebne antibiotske masti?

Ako se infekcija prenese i na kapke, obično se upale ivice očnih kapaka. Ovo zapaljenje se zove blefaritis. Tada je, pored kapi, potrebno koristiti i antibiotske masti. To su posebno napravljeni  preparati koji sadrže nešto manje antibiotika od onih za kožu. Mast treba naneti u tankom sloju, a oko prethodno mora biti suvo. Obično se primenjuju uveče - neposredno pred spavanje. Postoje i uljani rastvori (na primer Chloramphenicol) koje prave veće apoteke i koji su odlična alternativa mastima jer se lakše stavljaju, što je naročito pogodno za bebe i manju decu.

Kad se ordinira prava terapija zapaljenje vežnjače obično prolazi posle nekoliko dana, a terapiju ne treba prekidati prerano - treba je sprovoditi do potpunog izlečenja.

Kako se leči alergijsko zapaljenje vežnjače?

Ako se dete već napatilo prošle godine sa polenskom alergijom, najbolje je na vreme započeti terapiju antihistaminicima. Idealno je nekoliko nedelja pre najezde polena započeti tretman, pa će i eventualni simptomi alergije biti daleko blaži.

Ako se ipak alergijski konjunktivitis javlja prvi put, potrebno je brzo reagovati. Kod jednog broja dece je dovoljna oralna upotreba antihistaminika. Ima dece sa izraženijim tegobama, pa je neophodna terapija kapima. Tada se koriste kortikosteroidni rastvori koji imaju zadatak da u samoj sluzokoži smanje alergijsku reakciju. Ove lekove treba koristiti uz lekarski nadzor, ali tada od njih ne treba bežati jer kratkotrajna terapija donosi brze rezultate, a kada se poštuje prepisana doza neželjeni efekti su zanemarljivi.

Iako se radi o neprijatnoj i dosadnoj bolesti, većina dece lepo reaguje na terapiju. Najbolje je kada lečenje sprovodite pod nadzorom pedijatra, jer će se tako primeniti najbolji lekovi, a pedijatar će proceniti da li mu je potrebna pomoć kolege specijaliste oftalmologa. Zato ne treba čekati da se zapaljenje vežnjače zapostavi i nepotrebno komplikuje, po principu »sve će brzo proći samo uz malo čaja od kamilice« - javite se pedijatru na vreme.

Ass. dr Goran Vukomanović