1. Oboljenja organa za varenje

Akutni gastroenteritis

Ovo je česta bolest, uzrokovana patogenim mikroorganizmima i/ili njihovim toksinima, a manifestuje se odbijanjem hrane, bolovima u trbuhu, mukom, povraćanjem i prolivom, sa ili bez povišene temperature.

Ono što u tim situacijama ugrožava bebu je dehidracija (gubitak tečnosti). Teška dehidracija može da dovede do hipovolemijskog šoka (šok usled prevelikog gubitka tečnosti), koji se teže prepoznaje kod dobro uhranjene dece, jer ona duže vreme deluju zdravo. Svako dehidrirano dete slabije ili uopšte ne mokri, a kod beba je velika fontanela uvučena ispod svoda lobanje. Ukoliko nadoknada tečnosti nije moguća čestim pijenjem manjih količina tečnosti, dete se mora lečiti intravenskim putem u zdravstvenoj ustanovi. I to uz korekciju acido-baznog i elektrolitnog disbalansa (koji, po pravilu, postoje).

Kod pojave proliva, odojčetu uvek treba pregledati uši, jer je 80 odsto zapaljenja srednjeg uva u ovom uzrastu praćeno prolivom. Antibiotici su kod crevnih infekcija retko indikovani, a najbolja hrana za mlađe odojče je majčino mleko. Ako je na veštačkoj ishrani - specijalne dijetalne formule, a za starije odojče bareno povrće, pirinčana voda i kompot od jabuke.

Nekrotični enterokolitis (NEC) je posledica oštećenja creva usled nedovoljnog snabdevanja kiseonikom (u toku porođaja, tromboze krvnih sudova različitog porekla, kod nezrelosti creva u nedonoščadi, itd.). Kroz oštećeni zid creva u trbušnu duplju ulaze bakterije i dovode do zapaljenja trbušne maramice - peritonitisa. Trbuh je naduven, u odmakloj fazi je koža crvena, beba povraća krv, ima krv u stolici, i ubrzo dospeva u stanje šoka. Terapija je antibiotska i hirurška.

2. Mokraćni organi

Akutna bubrežna insuficijencija ("otkazivanje bubrega") nastaje usled tri razloga:

- nedovoljan protok krvi kroz bubrege (u stanju šoka)

- oboljenja samih bubrega

- prepreke oticanju mokraće

U bilo kojoj od pomenutih situacija se u organizmu nakupljaju toksične materije (koje bi, inače, bubrezi trebalo da odstrane) i dodatno «truju» tkiva. Međutim, ova stanja nikad ne nastaju toliko naglo da neposredno ugrožavaju život, tako da ima vremena da se stigne u bolnicu. Najčešće je dete već u bolnici zbog osnovne bolesti. U svakom slučaju, bebu koja ne mokri ceo dan treba odmah odneti lekaru.

3. Oboljenja krvi

Hitna stanja su ona kod kojih nastaju masivna krvavljenja.

Hemoragijska bolest novorođenčeta (HBN) je prouzrokovana nedostatkom vitamina K, usled čega nastaju spontana krvavljenja različite lokalizacije i opsega. Najčešće manifestacije HBN su povraćanje krvavog sadržaja i krvava stolica, a nešto ređe: krvarenje iz nosa, pupčane rane, uboda od igle, krvarenja u koži (tačkasta ili u vidu podliva), krv u mokraći, kefalhematomi (izlivi krvi između pokosnice i kosti lobanje), i moždana krvarenja, koja su najopasnija. Ipak, krvavljenja kod HBN su najčešće manjeg opsega, pri čemu dete izgleda zdravo, za razliku od diseminovane intravaskularne koagulacije (poremećaj zgrušavanja krvi koji je praćen obimnim, po život opasnim krvavljenjima u sklopu teške sepse).

4. Metabolički poremećaji

Kod beba metabolički poremećaji nastaju brže nego kod starije dece i odraslih, a mogu da budu i urođeni.

Najčešća je hipoglikemija (snižen nivo šećera u krvi), koju novorođenčad dosta dobro toleriše. Prvi simptom je drhtanje, a zatim nastaju konvulzije. Terapija je intravensko davanje glukoze.

Pod tetanijom se podrazumeva kliničko stanje povećane razdražljivosti centralnog i perifernog nervnog sistema - kod abnormalnih koncentracija jona u tečnostima koje natapaju nervne ćelije. Iako skoro svi elektroliti (natrijum, kalijum, magnezijum, kalcijum, fosfor) mogu da daju slične simptome, u praksi se tetanija najčešće sreće kod sniženog nivoa kalcijuma u krvi.

Hipokalcemija može da bude rana (još u porodilištu) i kasna, sa razvojem tetanije (razdražljivost, povišen mišićni tonus, podrhtavanje ili trzaji mišića, konvulzije). Ako su zahvaćeni i disajni mišići, može da nastupiti apneja (prestanak disanja duži od 20 sekundi)! Kasna novorođenačka tetanija je najčešće posledica ishrane kravljim mlekom ili mlečnim formulama koje nisu visoko adaptirane, što zbog povećane količine fosfora dovodi do taloženja kalcijuma u kostima i sledstvene hipokalcemije. Zato je najbolja ishrana za bebu majčino mleko, a ako ga nema - visokoadaptirane mlečne formule sa odgovarajućim odnosom kalcijuma i fosfora. Jedno od najčešćih oboljenja koje se u odojačkom periodu može ispoljiti tetanijom jeste rahitis. Da do njega ne bi došlo, potrebna je profilaksa vitaminom D od 15. dana života do godinu dana.

Galaktozemija je redak urođeni poremećaj metabolizma ugljenih hidrata koji se ispoljava odmah nakon početka hranjenja deteta mlekom (bilo kojim), i liči na sepsu. Uzrok je nemogućnost iskorišćavanja mlečnog šećera, koji se metaboliše do toksičnih produkata, a jedini lek je dijeta bez mleka (za odojčad - «mleka» na bazi soje).

5. Akutni hirurški abdomen

Obuhvata veliku grupu oboljenja koja su relativno česta kod beba i koja se leče uglavnom operativno. Ovde spadaju:

- peritonitis (zapaljenje trbušne maramice)

- crevne okluzije (prepreke u prolaznosti crevnog lumena)

- krvavljenja

Kod beba su najčešće crevne okluzije koje mogu da budu urođene i stečene, visoke i niske. Urođene crevne okluzije se manifestuju u prvim satima ili danima po rođenju i stoga otkrivaju još u porodilištu, nakon čega se hirurški rešavaju.

Stečene su: inkarceracija (uklještenje), invaginacija (uvlačenje jednog dela creva u drugi i volvulus (uvrtanje creva oko sopstvenog krvnog suda).

Najčešća je crevna invaginacija (između 4. i 12. meseca). Počinje izmenom ponašanja bebe - u smislu razdražljivosti i/ili pospanosti. Zatim slede napadi jakih stomačnih bolova u trajanju od 3-5 minuta, isprekidani pauzama od 15-30 minuta u toku kojih dete, iscrpljeno plačem, obično zaspi. Nakon toga se javlja povraćanje, a proliv samo u 10 odsto slučajeva. Stolica u 97 odsto slučajeva sadrži krv i izgleda poput želea od ribizle. U slučaju perforacije (prskanja) creva, crevni sadržaj se izliva po trbušnoj duplji i izaziva peritonitis sa kliničkom slikom šoka, u kome dete povraća žučni sadržaj i ima naduven trbuh. Ukoliko se dotle ne interveniše, nastupa gangrena creva sa potpunom adinamijom (pasivnošću) deteta i, ubrzo, smrt. Stoga je neophodno da se beba sa naglo nastalim navedenim simptomima hitno odnese u bolnicu. Ponekad će hirurg uspeti da uz pomoć barijumske klizme oslobodi uklješteno crevo. U protivnom, neophodna je operacija koja, ako se blagovremeno uradi, dovodi do potpunog izlečenja.

6. Sindrom "akutnog skrotuma"

Skrotum (mošnice) naglo postaje crven, otečen, napet i bolan. Najčešći uzrok je torzija (uvrtanje) testisa oko svoje uzdužne osovine, u osnovi koje uvek postoji urođena anomalija u građi testisa i njegovih ovojaka, koja "omogućava" njegovu abnormalnu pokretljivost. Početak je nagao sa žestokim bolovima u skrotumu ili preponi, koji zrače ka skrotumu. Sledi muka, povraćanje i kolaps. Terapija je hirurška i mora da se izvede u prvih šest sati od početka simptoma, kako bi se testis spasao.

Sva navedena hirurška oboljenja, ukoliko se ne operišu - dovode do perforacije creva sa peritonitisom, koji je praćen stanjem šoka sa nepredvidivim ishodom.

7. Povišena telesna temperatura

Ovaj simptom, sam za sebe, ne predstavlja hitno stanje, već pomaže organizmu da se bori protiv nastale infekcije. Međutim, neka deca, sa posebno osetljivim nervnim sistemom, reaguju na nagli skok temperature febrilnim konvulzijama (frasom). One se manifestuju gubitkom svesti pri čemu se dete ukoči, "zavrati" pogled uz trzaje trupa i ekstremiteta, a često i umokri. Napad podseća na epileptični i obično spontano prođe, nakon čega dete može da bude mlitavo i apatično.

Poremećaj se ne javlja pre šestog  meseca života, a redak je u prvoj godini. Ako se javi kod bebe, neodložan je prijem u bolnicu, kako bi se isključio meningitis!

Inače, napad obično prođe pre nego što prva pomoć stigne. Šta uraditi dotle? Najpre pljusnuti dete hladnom vodom kako bi se rashladilo. U slučaju da napad potraje duže od nekoliko minuta - javiće se cijanoza, ali do smrtnog ishoda praktično nikad ne dolazi. Dobro je imati mikroklizmu Diazepama, koju u slučaju napada treba uštrcati detetu rektalno, a kod dece koja su imala više napada - ovaj lek se aplikuje pri svakoj temperaturi višoj od 38,5 stepeni, ne čekajući da nastupi fras. Čak i ako febrilne konvulzije same prestanu, neophodno je dete što pre odneti lekaru.

Konvulzije mogu da se jave i bez povišene temperature, kada nesumnjivo ukazuju na poremećaj nervnog sistema. Kod novorođenčadi one nisu tipične. Često su to stereotipni pokreti mljackanja, pućenja usta, zatim pokreti slični plivanju ili vožnji bicikla. Oni ne mogu da se prekinu nikakvim manipulacijama, osim lekovima, ili prestaju spontano. Mogu da prođu nezapaženo jer su diskretni, ali uvek ukazuju na ozbiljan problem i zahtevaju hitnu lekarsku intervenciju.

8. Uklještena preponska kila

Preponska kila je česta kod beba, posebno prevremeno rođenih, i manifestuje se kao ovalna tumorozna formacija u preponi. Ukoliko se uklješti, postaje napeta i bolna. Dete vriskavo plače. Slede simptomi niske crevne opstrukcije: napetost trbuha, povraćanje i zatvor. Kod devojčica, uklještena preponska kila može da sadrži jajnik. Kod dečaka može da se pokuša sa ručnim vraćanjem (reponiranjem) kilnog sadržaja, a ako ne uspe, odmah se operiše. Kod devojčica je repozicija kontraindikovana zbog rizika od oštećenja jajnika, pa se kila odmah operiše. Uostalom, mnogo je bolje da se preponska kila operiše čim se dijagnostikuje, ne čekajući da se uklješti, jer ne može da se povuče spontano.

Dr Maja Skender, pedijatar