Znam dosta žena koje su prošle slično u Dobojskoj bolnici.

Prva beba. Na dan termina, uveče, osjetim da je vrijeme, počelo je boljeti u pravilnim razmacima. U 2 posle ponoći ušla sam u predrađaonu. Muž se vratio kući, kažu ništa do sutra. Oko 6 ujutru su krenuli jači bolovi. U 7 dolazi nova smjena, stiže ON. On - zbog kog sam se jedva odlučila na drugu trudnoću, zbog kog sam danima posle plakala, sanjala porođaj. Nije mi problem napisati njegovo ime, takozvani doktor, ja bih rekla mesar Katanić.

Na pregledu je bio jako grub, počeo je da psuje. Vidjeo je da masiram leđa i onda mi je rekao: "Šta ih trljas, kao da će ti to nešto pomoći. Cinički iznad mene kaže mi: "Šta je, boli? E, još će da boli sada kad ti ukljucim drip." Ja u čudu, Bože, pa šta je ovo, gdje sam ja ovo došla, iako sam bila spremna da moraš dati novce da se prema tebi ponašaju lepo.

Ženi pored mene govori: "Nije boljelo kad si se..." Naravno, većina doktora uzima pare (samo za jednu doktoricu znam da ne uzima). Uzeo je i on od muža i nemam problem sa tim da kažem. Ja od bolova ne mogu da zovnem muža da mu kažem da mu ne da ni marke.

Penjem se na sto, babica kaže da ga neće još zvati jer je on grub, pa će ga ona zvati pred kraj. Pošto je dobio pare, odmah je sišao. Derao se na mene jer sam se pogrešno napela i krv mi potekla iz nosa. Nakon par napona beba je izasla. Bila sam u šoku šta me snašlo, beba me nije interesovala. Nije ni malo čekao da posteljica izađe, nego je ručno kopao, bez ikakvog upozorenja da će to raditi, bez ikakve anestezije. To nikad zaboraviti neću. Jedina utjeha je da je sa bebom bilo sve u redu.

Napravio mi je traumu za čitav život.

Hvala Bogu, moje oči nikad više ne vidjele Dobojsku bolnicu. Preselila sam se tamo gdje te tretiraju kao kraljicu. Doktori, sestre u čudu kad sam im ispricala na drugom porođaju, ljudi ne mogu da vjeruju da to uopste postoji na zemaljskoj kugli, takvo ponasanje doktora.

Moj drugi porodjaj se ne može porediti sa onom traumom od prvog. Jedno predivno iskustvo. Uvijek će biti onih koji štite dotičnog i hvale, ti komentari me ne zanimaju. Ovo je moja priča, ISTINITA, i priča mnogih žena koje su se dešavale i koje se jos uvijek dešavaju, nažalost. A mi, mali ljudi, sitne ribe u drzavi ne možemo ništa promjeniti.

mama Sanja

Pročitajte i...

Pozivamo vas da kroz ovu rubriku prenesete svoja iskustva iz perioda trudnoće, sa porođaja, prvih dana sa bebom, kao i iskustva u odgajanju i vaspitanju dece. Vaša iskustva mogu biti dragocena drugim ženama, a pored toga što ćete pomoći jedna drugoj, verujemo i da ćete uživati u pričama trudnica i mama koje žive u drugim zemljama.

Pošaljite nam svoju priču, fotografiju - ukoliko želite (maksimalna veličina fotografije 200Kb) i osnovne podatke (ime i prezime, adresu, godine i e-mail adresu) na e-mail: iskustva@yumama.com.