"Ima jedan tata kome ništa nije teško.

On je tata jedne Retke Šumske Vile i to ga čini najsrećnijim čovekom univerzuma.

Ima jedan tata koji je od prvog dana menjao pelene svojoj bebi, prvi je kupao i neizmerno pomogao mami.

On joj uvek odabere najslađu letnju haljinu, uvek odvede na najveći tobogan i najbolje nauči da vozi trotinet.

Ima jedan tata koji nikad nije umoran. Koji zna sve igraonice u kraju, sve parkiće i nikad ga ne mrzi da ih obiđe, ako treba i sve u jednom danu.

On ume čak i da isplete kiku i da učini da baš ličiš na Elzu. Zna sve crtane junake, i najbolje je društvo za gledanje crtaća.

Ima jedan tata koji najsitnije secka slaninicu i najbolje maže džem na hleb. I najbolje zna koliko treba da se zagreje mleko.

Najnežnije budi za vrtić i najbrže spremi dete.

Ima jedan tata koji ćerku uči da bude i "viteška princeza i ratnica" i nije mu bilo teško da izađe sa jednog slavlja, i sa svojom ćerkicom obučenom u belu haljinu od tila provede dobrih sat vremena i ohrabri je da nauči da se popne na veliki tobogan sa preprekama.

Ima jedan tata koji najbolje čita priče, koji i ne voli mnogo da priča, ali se pogledom razume sa svojom ćerkom. Jer im je pogled, zapravo, jedan.

Ima jedan tata koji uči svoje dete šta je poštenje, kako se dele igračke, kako se vole drugari, ali i kako se podvikne dečacima, kad treba. I tako najbolje naučiš da na igralištu, nepoznatom dečaku koji se gura, s punim pravom podvikneš :"Ja sam Sena Ristić, i ja idem prva!"

Ima jedan tata koji je dao svom detetu i njegovoj mami najvrednije poklone - ljubav, pažnju i vreme."