"Sunce zalazi. Poslednji put pevamo pesmu, poslednji put čitamo priču i po sedamnaesti put večeras, stavljam te u krevet. Dan se bliži kraju i ja polako počinjem da osećam olakšanje. Još sat vremena. Pola sata. Deset minuta. Uskoro ideš u krevet. I onda počinje čišćenje.

Sakupljam tvoje igračke, perem sudove, pod i veš. Onda konačno počinje opuštanje. Obučem pižamu, uzmem grickalice, pustim film i ušuškam se pored tvog tate. Onda dolazi i moje vreme za spavanje. Isključujem televizor i odlazim u krevet i sekund pre nego što moja glava dodirne jastuk, zapitam se "Da li sam te danas dovoljno volela?".

Vidiš, dan prođe veoma brzo, ali se zato sati vuku, a neki čak i ponavljaju iznova i iznova. Znam da ti ne možeš da razumeš zbog čega me način na koji izgovoriš moje ime ponekad izluđuje. Znam da budeš veoma frustrirana kada se planovi promene i kada stvari ne funkcionišu. Znam koliko je za tebe strašno kada ja zaboravim da tostiram hleb pre nego što ga premažem puterom i koliko je momenat kada si se cipelicom udarila u glavu tebi izgledao životno opasan. Pokušala sam i da razumem i da verujem da verovatno nisi namerno sela na glavu svojoj sestrici ... i to dva puta... u dva minuta. 

Foto: Shutterstock

Ali jedina istina je da ja ne valjam. Mnogo. Pucam. Plačem. Šaljem ljutite poruke tvom ocu preko telefona i pretim svađama više puta dnevno. Budem tužna, a ne znam ni sama zbog čega. Budem ljuta i teško mi je, a još teže mi je da to sakrijem. Budem i usamljena i nesigurna i frustrirana i često izgovorim stvari koje ne želim i onda bude kasno da ih povučem.

I onda kada dođem do kraja dana, dana sa tobom koji se više nikada neće ponoviti..., onda se preispitujem, ono najbolje i ono najgore, i pitam se da li si osećala ljubav tokom čitavog dana? U krevetu si i spavaš, i ja sam skoro potpuno zaboravila koliko mi je ovaj dan bio težak. Na trenutke, baš neizdrživ, ali kada se sve završi i kada već spavaš, onda poželim da te probudim i da ti kažem: "Hej, bile smo dobre danas, malena!"

Nadam se da sam te danas dovoljno volela. Nadam se da svaki dan znaš da si voljena i da ništa što kažeš ili uradiš ne može to da promeni. Nadam se da vidiš kroz moje suze i znaš koliko sam ponosna na tebe. Ti si nešto najbolje što mi se ikada desilo u životu. Neopisivo te volim i nadam se da ćeš zauvek biti svesna toga i nositi tu ljubav u sebi. Volim te svaki frustrirajući dan.

Da li sam te dovoljno volela danas, malena moja? Nadam se da jesam."