Pre nekoliko dana rešila sam da nakon tuširanja odvojim malo vremena za sebe i doteram se, s obzirom da sam kasnije morala da odem do grada. Suprug mi je bio od velike pomoći – prao je sudove, dok su se dečaci zabavljali izlazeći i ulazeći u kupatilo. 

Iako im u nekoj drugoj situaciji ne bih dozvolila takvo “jurcanje”, nisam želela da ometaju supruga, već sam se usredsredila da što pre završim sa šminkanjem i friziranjem. Upozorila sam ih da ne otvaraju i zatvaraju vrata, kako ne bi povredili ruke, a potom sam pomerila figaro i sklonila šminku van domašaja mlađeg sina.

Samo nekoliko minuta kasnije, stariji Frenk se povredio. Došla sam do vrata kako bih mu pomogla da izvuče prste i tada se dogodilo TO. Mlađi Džordž povukao je kabl od figara, koji je pao pravo na njegovu glavicu.

Iako sam bila dovoljno blizu da brzo reagujem, usijani figaro ostavio je veliki crveni trag na njegovom vratu.

Odmah sam ga privukla ka sebi i jako zagrlila. On je plakao nekoliko minuta, dok se nije smirio i prestao. Međutim, ja ne mogu da se smirim. U potpunosti sam prestala da verujem da sam dobar roditelj.

Da sam samo izbacila dečake iz kupatila. Zašto sam baš tada morala da se doterujem? Postala sam opsesivna. Moj mozak ne može da se oslobodi misli “trebalo je da…”, “da sam samo…”, “šta bi bilo kada…”

Uz brojne obaveze, sasvim je prirodno ponekad pogrešiti. Zbog čega smo onda prestroge prema sebi kao majkama?

Pozvala sam svoju najbolju drugaricu koja me je na trenutak utešila, objasnivši da se deca stalno povređuju i da su to normalne stvari koje se često dešavaju.

Osećaj krivice me nije napuštao, pa sam odlučila da pretražim internet i proverim da li je još neko imao slično iskustvo. Međutim, nisam našla apsolutno ništa, osim gomile priča o deci koja su se povredila dok su ih čuvale bebisiterke, bake, deke, tetke… Ništa o mamama.

Da li sam zaista loša mama ili je to prosto nešto o čemu roditelji ne žele da govore?

Možda i druge mame imaju isti strah – da u javnosti ispričaju svoje iskustvo, pa da im se za nekoliko dana pojavi socijalna služba na vratima.

Znam da će Džordž da se oporavi i da će i ožiljak nestati kroz neko vreme, ali da li će se moje samopouzdanje ikada vratiti?

Imate li vi odgovor na pitanje ove zabrinute majke?