Imati sinove može da se uporedi sa podizanjem čopora pećinskih ljudi. Zaista. Oni su grubi. Urlaju i zabacuju glavu kada plaču. Udaraju jedni druge štapovima i plastičnim dinosaurusima. I trebalo bi da vidite pod nakon večere. To, najblaže rečeno, izgleda kao da je neko uključio blender i otvorio poklopac, a hrana izletela po celoj sobi.

Osim toga, često sebe uhvatim kako govorim neke grozne stvari, stvari koje me nateraju da se zapitam “Da li sam ja ovo sada zaista izgovorila?” 

Zato sam odlučila da sastavim spisak rečenica koje nikad nisam pomislila da ću da izgovorim, sve dok se nisam ostvarila u ulozi mame dečaka:

1.Nemoj da piškiš po svom bratu!

2.Ne možeš samo da ideš okolo i ispituješ ljude da li imaju penis.

3.Ne gazi biljke svojim kamiončićima.

4.Noge ne stavljamo na sto… ili u hranu.

5.Kupanje nije stvar izbora.

6.Kada smo u javnosti, ne prdimo i ne smejemo se.

7.Tvoj brat nije igračka. Ako ga vučeš za jednu nogu, to može da ga povredi. Posebno uz stepenice.

8.Ne izvlačite točkiće iz vešmašine.

9.Prestani da sediš na glavi svog brata.

10.Želim da imam samo sinove! (To je istina. Volim svoje male blesave dečake. I rado bih rodila još petoricu. Dobro, možda još tri dečaka.)