Pozdrav za sve trudnice i mame. Htjela bih da podijelim svoju priču vezanu za moju dilemu da li ili ne obrezati sina.


Prije nego sam ostala trudna nisam puno razmišljala o obrezivanju dječaka niti me ta tema interesovala. Kada sam saznala da nosim dječaka počela sam da razmišljam o tome jer sam znala da će ta tema kad-tad da se pojavi u razgovoru sa rodbinom i prijateljima. Krenula sam da čitam i što više se informišem o pozitivnim i negativnim stranama obrezivanja, odnosno kako se to kod nas kaže -sunećenja.


Nakon obilnog istraživanja došla sam do nekoliko vrlo važnih zaključaka. Istina je da obrezivanje može u određenim situacijama biti korisna metoda u sprečavanju ili liječenju nekih zdravstvenih problema kao što su infekcije i upale. Međutim, to ne znači da se obrezivanje treba vršiti rutinski kod zdravog djeteta i bez medicinske potrebe.


VIŠE: Iskustva roditelja

Sunećenje nije stroga obaveza u Islamu i dijete neće biti ništa manje musliman ako nije osunećeno. To je samo vjerska preporuka ali ne i striktna obaveza za vjernike.


Mnogi tvrde da se obrezivanje radi zbog higijene, ali za moje shvatanje taj argument nema puno smisla. Najbolji način za postizanje visokog stepena higijene je redovno kupanje i upotreba vode i sapuna. Ako se dijete redovno kupa i ako ga roditelji nauče pravilnoj higijeni (kao što je i pranje ruku), to je sasvim dovoljno i nikakvo obrezivanje nije potrebno. Higijena se održava kupanjem a ne operacijama.


Razmišljala sam i o onima u drugim zemljama u čijim kulturama obrezivanje ne postoji. S tim u vezi sam se zapitala kako njihova djeca mogu rasti i živjeti neobrezani? Ako mogu njihova djeca onda može i moj sin. Djeca u drugim državama koja su neobrezana nisu ništa manje zdrava i čistija od osunećene djece.


Takođe sam došla i do zaključka da mnogi roditelji obrezuju svoju djecu zbog pritiska okoline, odnosno zato što neće da njihova djeca budu drugačija od druge djece. Međutim i taj argument mi je besmislen jer se prirodno svako dijete razlikuje na neki način. Nije sramota biti drugačiji odnosno nije sramota ako dijete nije obrezano! Barem bi to u 21. vijeku trebalo biti jasno svima.



VIŠE: Obrezivanje dečaka - da ili ne?

I nakon devet trudničkih mjeseci i puno pročitanih tekstova, došao je i taj dan i na svijet je došao moj mali sin. Kako je vrijeme odmicalo i kako je moj sin izrastao iz bebe u dječačića, tako sam s vremena na vrijeme morala odgovarati na pitanja prijatelja i rodbine vezano za to kada ga namjeravam da osunetim. Svaki puta moj odgovor bi bio isti -ne namjeravam jer nema potrebe.


Moj sin sada ima tri godine, nije i neće biti obrezan, i sasvim je zdrav i čist. Dakle, zašto bih mu odstranjivala djelić njegovog tijela zbog nekog mog hira? Zašto bih ga izlagala riziku i traumi ako za to nema nikakve medicinske potrebe? Razloga za to nema i to je moj čvrst stav sada i u buduće.


Moja namjera nije da osuđujem bilo koga jer svaka mama radi ono što misli da je najbolje za njeno dijete. Ono što hoću je da podstaknem mame na razmišljanje i kako bi dala podršku onim mamama koje su odlučile isto kao i ja, a to je da ostave svoje sinove onakve kakvi su rođeni, jer priroda ipak zna najbolje.

Mama Belma

*Najnovije vesti, rezultate medicinskih istraživanja i savete stručnjaka na temu roditeljstva, zdravlja i lepote možete pratiti na našoj Fejsbuk stranici - YuMama.