Po definiciji Svetske zdravstvene organizacije, prevremeno rođenim detetom se smatra ono koje je rođeno pre 37. nedelje trudnoće, odnosno sa porođajnom težinom od 2.500 grama ili manje. Neretko se dešava da je teško precizno odrediti datum začeća, pa se kao kriterijum uzima telesna težina na rođenju (između 500 i 2.500 grama). U našoj zemlji ne postoji zvanična statistika, ali se po nekim podacima prevremeno rodi između devet i jedanaest odsto dece. 

Maleni se teže adaptiraju

Zbog fiziološke nezrelosti unutrašnjih organa, prevremeno rođena deca se teže adaptiraju na spoljašnju sredinu. Pored male težine i dužine, prisutna je i telesna nezrelost. Zbog toga, uz adaptaciju treba što pre započeti sa fizikalnim tretmanom. Bebe sa telesnom težinom između 2.000 i 2.500 grama, neznatno se razlikuju od beba rođenih u terminu. Do kraja prve godine dostižu istu težinu kao i deca rođena na vreme. Nažalost, to nije slučaj sa bebama koje su rođene sa malom težinom. One i kasnije ostaju sitnije, niže, a imaju i određene razvojne posledice. Blizanačke trudnoće se često završavaju prevremenim porođajem, pa su i te bebe «rizične». 

Majčin glas stimuliše bebu

U svetu i kod nas postoji priličan broj studija u okviru kojih su prevremeno rođenu decu pratili stručnjaci različitih specijalnosti, između ostalog psiholozi, fizioterapeuti, logopedi, defektolozi, pedagozi. Inače, praćenje se nije odvijalo samo po rođenju i u prvim godinama života, već i kasnije. Pošto je utvrđeno da kod te dece mogu da se razviju određeni deficiti u školskom uzrastu, potrebno je preventivno delovanje.

U prva tri meseca, spontani pokreti se stimulišu zvukom, slikom i dodirom, kako bi se dobila adekvatna reakcija bebe - okretanjem glave, kao i u fiziološkim promenama. Nema bolje stimulacije za nedonošče od majčinog glasa, njenog lika i dodira. Zato je jako važno da majke budu prisutne i kada su bebe u inkubatoru - da im pričaju, budu što bliže njima i dodiruju ih. Važno je da to podjednako bude sa obe strane, ili više na strani na kojoj beba slabije reaguje. Kada prisustvo majke nije moguće, tu ulogu preuzimaju medicinske sestre ili fizioterapeuti. Iako su prevremeno rođene bebe u potpunosti zavisne u prvim mesecima, do kraja prve godine mogu - uz adekvatan tretman, da budu nezavisne u mnogim aktivnostima.

Sazrevanje uz stimulaciju

Da bi se stimulacija sprovela na odgovarajući način, treba poznavati normalan motorni razvoj zdravog deteta, fiziološki razvoj tokom trudnoće, kao i specifičnosti razvoja prevremeno rođenih beba - što je, pre svega, zadatak fizioterapeuta. Ukoliko je beba boravila u ustanovi u kojoj nije sproveden fizikalni tretman, potrebno je da u njega bude uključena po dolasku kući. Roditelji su često nedovoljno informisani, mnogi i ne znaju da postoji Institut za neonatologiju. A to je pravo mesto da se dete prati, sve do polaska u školu, i tako izbegnu poteškoće koje mogu da nastanu u savladavanju veština pisanja, čitanja, učenja, koncentracije, pažnje. Za bebe iz unutrašnjosti postoje organizovana razvojna savetovališta pri medicinskim centrima ili u domovima zdravlja.

Da li će biti problema ili ne, zavisi od nervnog sistema, koji se u velikoj meri razvija tokom trudnoće, ali i nakon porođaja - kada se uspostavljaju neuronski putevi, veze između mozga i tela. U prvim godinama života, odvija se intenzivan proces razvoja i usavršavanja nervnog sistema, koji direktno zavisi od uticaja spoljašnje sredine. Nedonoščad dolazi na svet sa nezavršenim procesom sazrevanja, koji ne može da se odvija spontano u spoljašnjoj sredini - kao kod dece koja su u stomaku sačekala termin. Mozak pamti pokret, zato mora spolja da se deluje, da bi se dobila odgovarajuća reakcija - kako bi dete spoznalo sebe u odnosu na okolinu, ovladalo držanjem tela i uspostavilo koordinaciju pokreta, što omogućava snalaženje u prostoru. Odgovarajuća stimulacija, u pravo vreme, kada se funkcije uspostavljaju - dovodi do sazrevanja nervnog sistema.

 Ako se problem ne prepozna

Nekada se asimetrija kod prevremeno rođene dece ne prepozna, već se pojedinačno tretira samo vrat, kukovi ili stopala. Problem asimetrije mora da se tretira u celini, a ne po segmentima, kako se kasnije kod deteta ne bi razvili deformiteti kičmenog stuba, kukova i stopala, u fazama intenzivnog razvoja.

Asimetrija kao odstupanje u razvoju

Jedan od oblika odstupanja od normalnog motornog razvoja kod prevremeno rođene dece može da bude pojava asimetrije. Prepoznaje se po asimetričnom držanju glave, trupa, ruke i noge sa iste strane, u položaju na leđima ili stomaku, kao i pri izvođenju određenih pokreta. Da bi se sprečilo razvijanje pogrešnih šema, odnosno uspostavio normalan redosled i kvalitetan razvoj motornih aktivnosti, neophodno je da fizioterapeut sprovede adekvatnu stimulaciju. Rani tretman kod prevremeno rođene dece je od izuzetnog značaja. Kada se sprovede u prvih šest meseci života, rezultati su daleko bolji nego kada se sprovodi kasnije.

Bebe ne treba upoređivati

U nekim situacijama, kod prevremeno rođene dece može da dođe do ozbiljnijih oštećenja mozga - zbog nezrelosti, ili do posledica koje nastaju zbog boravka u inkubatoru, što utiče na pravilan psihomotorni razvoj. Danas se zna da ranom intervencijom, ali i zahvaljujući fleksibilnosti nervnog sistema prevremeno rođenih beba - mogu da se prevaziđu oštećenja mozga, jer zdravi delovi preuzimaju funkcije oštećenih. Zato je važno započeti sa tretmanom čim se uoče prvi znaci odstupanja od očekivanog normalnog razvoja.

Roditelji su uglavnom skloni poređenju svog deteta sa drugom decom istog uzrasta. Ako imaju prevremeno rođenu bebu, silno će se razočarati kada vide da ona u mnogim stvarima zaostaje. Pravilo je da se od kalendarskog uzrasta nedonoščeta oduzme broj nedelja koje nije provelo u majčinom stomaku do termina, kao i vreme koje je provelo na odeljenju intenzivne nege. Tek kada se to uradi i utvrdi korigovani uzrast, može da se posmatra šta beba može a šta ne. Svaka beba je jedinstvena i nikada je ne treba porediti sa drugom, naročito ako je prevremeno rođena.

Okruženje treba da pomogne bebi

Ključnu ulogu u razvoju nedonoščeta imaju roditelji i osobe koje su u neposrednom kontaktu sa bebom. Oni moraju da budu dobro obučeni, što je zadatak fizioterapeuta - kako bi kroz svakodnevne aktivnosti (uzimanje, držanje, nošenje, hranjenje, presvlačenje, igranje) stimulisali bebu i njene samostalne aktivnosti, pružali emocionalnu sigurnost i pomogli joj da se u potpunosti adaptira na okruženje.

Snežana Milanović, visoki strukovni terapeut