Ženama se retko daje prilika da zaborave na svoju plodnost, biološki sat: njegovo pokretanje, usporavanje, zaustavljanje. Pitanje da li će se ostvariti kao majke, je pitanje svih pitanja, često dok se bore da zatrudne, njihov muž, partner ni ne pomišlja da je problem možda i u njemu. Jedna novinarka Gardiana, pozabavila se ovom temom i svojim ličnim iskustvom.

"Sećam se da sam razgovarala o tome da li bih želela decu sa mamom kada sam imala šest ili sedam godina. Sada kada imam 32, moje prijateljice rađaju decu, raspravljaju o tome da li da ih imaju ili se još zabavljaju u nadi da će imati kasnije opciju.

Moj utisak o muškarcima u mom životu je da uopšte ne razmišljaju o deci, već da pretpostavljaju da će se ona desiti „jednog dana“ ili čekaju da umesto njih slučajnost donese odluku, partnerka ili okolnosti. Njihovo opadanje plodnosti – nešto čega su žene jasno svesne od malih nogu boje – izgleda ne utiče na njih.

To je uprkos onome što je opisano kao „hitna, globalna“ kriza broja spermatozoida – ili, što je još nezaboravnije naziva - “spermagedon“. Prosečan broj spermatozoida širom sveta opao je za polovinu u poslednjih 50 godina, a još strmoglavije u poslednjih 20. Navedeni su razni mogući razlozi za to, od zagađivača životne sredine do neaktivnog načina života i upotrebe tehnologije kao što su pametni telefoni. Ali još uvek nismo sigurni šta to pokreće, što je navelo konzorcijum međunarodnih stručnjaka da pozovu na akciju prošle godine.

Uprkos ovim dobro poznatim pretnjama muškoj plodnosti, velika većina fokusa na neplodnost – od strane vlada, zdravstvenih službi i parova – pada na žene. Muški partner je isključivo odgovoran za oko 20% slučajeva neplodnosti, a faktor rizika doprinosi u dodatnih 30% do 40%. Često, muška i ženska neplodnost mogu koegzistirati. Ipak, najvećim delom žene snose teret planiranja porodice, društvenu stigmu hitnog delovanja i stres, čak i traumu, zbog lečenja neplodnosti.

Proučavanje uzroka i tretmana muške neplodnosti je hronično nedovoljno finansirano, a istraživačka tela smatraju da spada u delokrug rastuće industrije plodnosti – ali njeno opsežno istraživanje i razvoj fokusira se na žene. U otprilike 25% slučajeva heteroseksualnih parova koji imaju problema sa začećem, muškarac se uopšte ne procenjuje.

To pokazuje kako – da dam naslov rada u kojem sam otkrila tu uznemirujuću činjenicu – „muška neplodnost je pitanje zdravlja žena“, nedovoljno istraženo od strane naučnika, zanemareno od strane industrije i uglavnom ignorisano od strane samih muškaraca.

Teško je ne osećati se frustrirano, šokirana odgovorom, uobičajenim među muškarcima u 30-im i starijim, da žena sa kojom se zabavljaju ili čak vole pokreće temu dece. I teško je ne osećati se besno zbog broja onih koji se zabavljaju sa 10 godina mlađim ženama u nadi (podsvesno ili ne) da će odložiti ovaj razgovor.

U današnjoj promenljivoj kulturi zabavljanja, otkrila sam da čak i izražavanje želje za decom muškarce odbija, ne zato što ih ni oni ne žele, već zato što nisu razmišljali o tome i ( manje dobronamerno rečeno) žele da zadrže otvorene mogućnosti.

Nije sve u potpunosti krivica muškaraca: za razliku od žena, oni nisu bili vaspitavani pod pretnjom svoje plodnost i „ pada sa litice plodnosti“ nakon određenih godina i otkucavanja biološkog sata. Za mnoge se ova tema može pojaviti samo dva puta: prvo u školi, u kontekstu učenja kako da se spreči trudnoća, a zatim, mnogo kasnije, kada se to postavlja kao realna mogućnost - da li ću biti roditelj ili ne?

Ali samozadovoljstvo muškaraca u pogledu kvaliteta njihove spe**e i njihova uzdržanost da se ozbiljno pozabave pitanjem da li žele decu dok im to ne bude nametnuto, otežavaju individualne borbe žena, kao i fundamentalne nejednakosti u našem pristupu planiranju porodice.

Takođe zanemaruje veoma stvarni rizik da – kada se zvezde konačno poravnaju da postanu očevi – da njihovi “plivači” neće biti tako snažni kao što veruju da jesu. Da, plodnost muškaraca opada kasnije od plodnosti žena, što im omogućava duže da razmatraju pitanje očinstva, ali niko nije imun na zub starosti.

Biće potrebne decenije da se poništi pogubno uverenje da je planiranje porodice žensko pitanje, a možda i duže da bi se muškarci osećali jednako odgovornim. U međuvremenu, evo šta svi treba da znaju, na osnovu mojih razgovora sa stručnjacima za plodnost:

Plodnost žena dostiže vrhunac sa 20 godina, a primetno se smanjuje nakon 35. godine, kada se povećavaju rizici povezani sa trudnoćom i porođajem.

Muškarci takođe doživljavaju reproduktivno starenje, pri čemu su oni stariji od 40 godina otprilike upola manje plodni od onih ispod 25. Piće, pušenje, nezdrav način života, lekovi, izlaganje toploti i toksinima i upotreba steroida mogu ubrzati pad.

U međuvremenu, deca začeta od strane starijih očeva imaju povećan rizik od urođenih mana, zdravstvenih problema kao što je rak i poremećaja mentalnog zdravlja.

"Moj glavni savet?" zaključuje istraživač planiranja porodice Tanja Tiden. "Ako znate da želite da imate decu, nemojte čekati predugo."

(Yumama/J.D.)

BONUS VIDEO

Kako devojčica od 5 godina uspavljuje sestricu TikTok/halesmoore