"Sami u par kvadrata, napokon ćemo se bolje upoznati. Krećemo iz najlepšeg dela Slovenije - reka Socha, pa Bohinj, pa Austrija", najavila je pre nekoliko dana Ida Prester koja se sa suprugom Ivanom Peševskim i sinovima Rokom (6) i Riom (2) otisnula u avanturu života. Sve pluseve i minuse kampovanja sažela je u malom izveštaju s puta za portal Gloria.hr.

Zadnji put sam kampovala u srednjoj školi kad sam s tri prijateljice šatorom proputovala obalu. Sada, s dvoje male dece i 23 godine kasnije, je prilično drugačije. Kampovanje ima puno prednosti i pokoju manu.

Gubitak komfora vlastitog kupatila i tuširanje u zajedničkom prostoru je nešto na šta se treba navići. Kampovanjee nije za damice s uvijačima za trepavice i viklerima na glavi. I ja se moram prilagoditi: nema stajanja pod tušem pola sata, pakovanja, kremica, buljenja u ogledalo... Treba misliti i na druge ljude koji čekaju u redu za kupatilo - samo osnovno i bez cifranja. To mi se u početku činilo kao velika mana i  žrtva, ali zapravo je prednost. Samu sebe počinjem da ismejavam zbog nepotrebnih rituala.

Ljudi u kampu jako brinu jedni o drugima, neverojatno su čisti, ljubazni i tihi. U devet uveče, u krcatom kampu možeš da čuješ samo zveckanje posuđa, ne znam kako im to uspeva. Imam osećaj kao da samo moja deca viču i dozivaju se preko kampa. Još nisu usvojili kamperski bonton.

Reciklira se sav otpad, zbunjeno stojim pred kontejnerom na nemačkom (sad smo u Austriji) i nemam pojma šta da gde ubacim, hrpa je različitih kategorija, ali zato je doživljaj za decu nezamenjiv. Probude se usred igrališta! Većina kampera su oporodice s malom decom, čim otvore oči, već su u ekipi drugih klinaca. Svi su stranci pa Roko mora da koristi znanje engleskog iz Nindža Kornjača s ajpeda. Super je što se druže s klincima iz drugih područja i na stranim jezicima, samo nek se otvaraju.

Pored toga, kampovi koje smo odabrali su svi na obali jezera. Iz kampera skoče na plažu i već su u ulozi gusara, vila, istraživača...

Prostor u kamperu je jako mali i potrebna je izvrsna organizacija. Svaka stvar mora imati svoje mesto, a čišćenje, dosipanje vode, izbacivanje otpada - sve mora biti isprogramirano. Ja sam inače prilično neuredna, pa mi to najteže pada. Muž je jako pedantan pa me često ‘instruira’.

Kampovanje je zapravo jedan jako dobar test za vezu. Ako sve ove ‘prepreke’ prihvatite kao igru i izazov, ako se zajednički snalazite i smejete početničkim greškama - tad je veza čvrsta k'o stena, garant.

Ovo iskustvo bih preporučila baš svima - deci radi nezaboravnog provoda i čeličenja, a nama, razmaženim gradskim frajlama i gospodičićima, radi povratka prirodi, zdravlju i jednostavnosti. Roko i Rio su oduševljeni što ‘spavaju u autu’. Ovo im je kao neka bajka i cirkus koji svaka dva dana sleće na drugo mesto.