Džejms ne može da govori, odbija dodire i kontakt očima i sa članovima svoje porodice. Ali, njegov pas Mejh je njegov najbolji prijatelj.

"Za Džejma, on je sve", kaže dečakova majka Mičel.

Mejh je bio sa dečakom i kada je morao na magnetnu rezonacu, kako bi lekari ustanovili uzrok njegovih napada.

Kvalitet života porodice Ajzak je, kako navode, u znatnoj meri poboljšan u poslednje dve i po godine, od kako je Mah sa njima.

Dečakova majka navodi da je izlazak sa Džejmsom nekada bio nemoguć.

"Nekada nismo mogli da odemo ni u kafić, Džejms bi želeo da odmah idemo. Ali, sada kada je pas sa nama, nap Džejms je dobro i uvek sačeka da do kraja popijemo kafu", kaže ona.

Osim što smiruje Džejmsa, prisustvo Maha čini da se dječak osjeća bezbjedno. Kada su vani, on drži psa na povocu. Ako dječak počne da se kreće brže ili da trči, pas se zaustavlja, sjedne i ne pomjera se sa mjesta.

Photo credit: Louise Goossens

Posted by James Isaac on Thursday, February 11, 2016

Mah je obučen pas i njegova obuka je počela kada je imao šest meseci i, pored ostalog, on može da, cvileći i lavežom, na vreme upozori dečakove roditelje da će dečak imati napad.