Nekada je najpoznatiji svetski deka u svom džaku punom igračaka nosio i jednu debelu crnu knjigu, u kojoj su bila upisana brojna dečja imena i njihova nevaljalstva. Na osnovu ovog spiska, neka deca nisu ni dobijala poklone (ili je to samo bilo opravdanje za lenje roditelje?) a ona dobra jesu. Vremenom, crna knjiga je na nekom od putovanja izgubljena, tako da sada deca širom sveta ne strahuju da li će ove godine biti proglašena za dobru ili manje dobru.
Jelka
Ukrašavanje jelke kakvo mi danas poznajemo prvi put se pominje kod Alzasa, pre 200 godina. Sve do tada bilo je uobičajeno da se umesto jelke ukrašava palmino drvo (kako su Novu godinu slavili stari Egipćani) ili neko drugo drvo, karakteristično za određeno podneblje. Takođe, promenili su se običaji oko samog kićenja.
Dok se nekada jelka kitila isključivo voćem i bombonama, šišarkama, orasima, jabukama, posebno napravljenim kolačima... danas se to čini, uglavnom, ukrasima specijalno osmišljenim za ovu priliku.
Običaj da se tokom novogodišnje noći puca iz vatrenog oružja, da danima pre i posle dočeka pucaju petarde, pale se prskalice i čine druge stvari koje izazivaju buku... izmislili su još naći preci. Iako su različiti oblici svetkovanja od kulture do kulture, pravljenje buke kao manifestacija slavlja nam je, izgleda, u krvi. Ipak, postoji jedna razlika. Oni su verovali da na taj način teraju od sebe i svoje porodice zle duhove. A mi?
Verovanja
U Nigeriji, proslava Nove godine počinje otvaranjem sezone ribolova. U Grčkoj se svakog 01. januara posti u čast Svetom Vasilu koji je prethodne noći dobroj grčkoj deci punio cipelice poklonima, ostavljenim pred vratima. U Škotskoj dobro paze kome će otvoriti vrata jer se veruje da osoba koja prva uđe u njihov dom donosi za tu godinu dobru ili lošu sreću, a sličan običaj postoji i u mnogim drugim zemljama. U Vijetnamu veruju da postoji kućni bog u svakom domu i da se svake nove godine on izdiže na nebo gde prenosi višim bogovima koji je član porodice bio dobar ili loš.
Jelena Holcer