Istraživači su posmatrali dve grupe novorođenčadi. Deca u prvoj grupi su čula samo engleski dok su još bila u majčinom trbuhu, a u drugoj su istovremeno čula engleski i tagalog, koji se govori na Filipinima.
Kako bi odredili sklonost deteta prema određenom jeziku, stručnjaci su istraživali njihov refleks sisanja - koji, ako se pojačava, upućuje na interes novorođenčeta za nadražaj. U prvom istraživanju, deca su deset minuta slušala engleski i tagalog, koji su se smenjivali svakog minuta. Deca koja su pre rođenja čula samo engleski, «pokazivala su jači refleks sisanja» kada bi čula engleski, nego kada bi čula tagalog. Deca koja su bila izložena «dejstvu» oba jezika - nisu pokazivala sklonost ni prema jednom.
U drugom istraživanju, deci se govorilo na određenom jeziku sve dok više nisu pokazivala nikakav interes. Refleks sisanja se pojačavao samo kada su deca čula drugu osobu da govori na drugom jeziku. Ovo istraživanje «navodi na zaključak da su dvojezična deca, kao i ona koja to nisu, kadra da razlikuju dva jezika», navode autori studije. Oni kažu: «Već u prvim trenucima života postoji mehanizam koji dvojezičnoj deci pomaže da ne pomešaju svoja dva jezika, što je presudan uslov za usvajanje bilingvizma».