- Hrvatska književnica Vedrana Rudan je preminula.
- Zbog svojih stavova o majčinstvu je ranije bila često na meti kritika.
Preminula je poznata hrvatska književnica Vedrana Rudan, žena koja je često bez zadrške govorila o temama koje mnogi izbegavaju, a među njima je bilo i majčinstvo. Iako je majka dvoje dece, sina Slavena i ćerke Asje, svojevremeno je na svom blogu otvorila pitanje koje je izazvalo brojne reakcije - da li je ljubav majke prema detetu zaista bezuslovna i da li roditeljska ljubav ponekad može da preraste u naviku da se deci daje sve, čak i kada to roditelja košta sopstvenog života.
U svom prepoznatljivo provokativnom stilu, Rudan je pisala o majkama koje odrasloj deci nastavljaju da pružaju finansijsku pomoć, kupuju stanove i automobile, plaćaju račune i odriču se sopstvenih potreba. Njene reči nisu bile napisane kao klasičan savet roditeljima, već kao oštra provokacija i preispitivanje granica između ljubavi, žrtvovanja i samouništenja.
Posebno je polemiku izazvala njena tvrdnja da ono što se često naziva bezuslovnom majčinskom ljubavlju može da dovede do toga da roditelj godinama stavlja dete ispred sebe, čak i kada dete odavno više nije bespomoćno.
"Ljubav majke prema bebi"
Rudan je u tekstu opisala kako je rano poželela da postane majka, ali se zatim zapitala zbog čega društvo toliko insistira na ideji da je majčinska ljubav posebna i neuništiva.
"Jako sam rano poželela da imam decu. U lovu na mladunčad nisam previše pažnje posvećivala traženju idealnog tate. Tada sam mislila da su svi muškarci isti."
U nastavku je opisala poznatu predstavu prema kojoj majka svoje dete, bez obzira na njegove godine, zauvek posmatra kao bebu kojoj je sve dozvoljeno i sve unapred oprošteno.
"Neko nam je rekao, postoji bezuslovna ljubav, postoji večna ljubav, postoji ljubav otporna na oluje, poplave, požare, potrese. Ljubav majke prema svojoj bebi. Bebine godine tu ne igraju nikakvu ulogu. Dok postojiš, ono što si rodila za tebe je beba."
Upravo tu ideju Rudan je nastavila da preispituje kroz primere iz života žena koje poznaje.
"Majka meri svoju sreću veličinom sreće svojih beba"
Književnica je navela primer prijateljice koja je ćerki poklonila kuću, a zatim u sedamdesetim godinama morala da iznajmi mali stan. Kada je vlasnik odlučio da proda nekretninu, žena se našla u situaciji da može ostati bez krova nad glavom.
Druga prijateljica, kako je pisala Rudan, sinu je kupila stan i automobil i nastavila da mu plaća račune, dok je sama jedva sastavljala kraj s krajem.
"To radi za svoj duševni mir. Majka meri svoju sreću veličinom sreće svojih beba", napisala je.
Odatle je otvorila mnogo neprijatnije pitanje - da li odrasla deca mogu zaista biti srećna dok njihovi roditelji zbog njih odustaju od sopstvenih potreba.
"Ključno je pitanje, mogu li naše bebe biti srećne dok smo mi žive?"
Rudan je na ovaj način ukazivala na paradoks roditeljske ljubavi: želju da detetu bude dobro, čak i kada cena toga postaje previsoka za samog roditelja.
Zašto je odlučila da prekine "otrovne igrice"
U jednom delu teksta književnica je otvoreno govorila i o sopstvenom odnosu prema davanju deci, navodeći da je tokom života mnogo toga učinila za svoju decu, ali da je u jednom trenutku odlučila da prestane da ih finansijski pomaže na način koji bi mogao da ugrozi njen sopstveni život.
"Šta sam detetu dala, a nisam morala? Neću nabrajati, sve radimo isto."
Potom je napisala da je odluka da se dete finansijski ne podržava beskonačno bolna za roditelja, ali da ponekad upravo takva granica može biti neophodna.
"Da sam svoju bebu nakon srednje škole šutnula njoj bih pomogla, sebe uništila. Ljubav prema bebi ubija na rate."
Njene reči bile su namerno grube i provokativne, što je i karakteristično za način na koji je Rudan obrađivala društvene i porodične teme. Umesto idealizovane slike majčinstva, ona je govorila o iscrpljenosti, finansijskom odricanju i očekivanju da će dete jednog dana uzvratiti istom merom.
"Svoje sam bebe skinula sa si*e"
Rudan je posebno kritikovala naviku roditelja da odrasloj deci nastavljaju da pružaju ono što im više nije neophodno.
"Pomogle smo mesu našeg mesa. Može li ono biti go*no? Gledale smo oko sebe, ništa nismo naučile."
U njenom tekstu nema pokušaja da se roditeljska ljubav predstavi kao nešto loše. Naprotiv, ona preispituje trenutak u kojem briga prestaje da bude pomoć, a počinje da predstavlja odricanje od sopstvenog života.
"Stisnula sam srce, prekinula otrovne igrice. Zašto bih sama sebi život pretvorila u pakao čekajući da mi unuk kaže hvala za poklonjeni telefon? Nikad to neće učiniti."
Na kraju je Rudan duhovito i pomalo cinično zaključila da joj za sreću možda nije potrebno mnogo.
"Gotovo je. Svoje sam bebe skinula sa si*e. Ruku na srce, ko meni zaista treba? Imam Pepicu. Mačka ne pokazuje nikakav interes za ostavinsku raspravu. Dapače, nekako sam sigurna da mi želi dug i srećan život."
Tekst je i danas zanimljiv upravo zbog pitanja koje otvara: gde se završava zdrava roditeljska pomoć, a gde počinje žrtvovanje sopstvene sigurnosti zbog odrasle dece? Rudan je na njega odgovorila u svom stilu - bez ublažavanja, bez romantizovanja i sa namerom da čitaoca natera da se zapita o sopstvenim granicama.
U galeriji ispod pogledajte i najlepše citate o majčinstvu:
BONUS VIDEO:
Izvor: Nova/Yumama