Veliki problem sa kasnim progovaranjem i u Republici Srpskoj: 'Znaju engleski alfabet, ali ne i da kažu kako se zovu'

Činjenica da nam deca sve kasnije progovaraju ozbiljan je problem koji narušava osnovu maternjeg jezika, ali i razvoj te dece koja često ni sa tri godine ne razumeju svoju okolinu.

Po iskustvima logopeda koji rade u domovima zdravlja u Srpskoj, dešava se da im dolaze deca i sa četiri godine koja znaju da kažu boje na engleskom jeziku ili engleski alfabet, ali ne znaju da kažu kako se zovu.

Oni ističu i da bi prva smislena reč kod dece trebalo da se pojavi već negde oko prvog rođendana, a najkasnije do godinu i po starosti.

"Međutim, mi već imamo iskustva da nam dolaze deca sa dve ili dve i po godine koji apsolutno nemaju ni tu jednu reč ili imaju jednu, eventualno dve reči", upozorava logoped bijeljinskog Doma zdravlja Andrijana Kovač.

Crtani filmovi

Neki od razloga za to su, ističu stručnjaci, prerano i preterano izlaganje tehnologijama, činjenica da su ta deca najčešće vrlo malo fizički aktivna, često su i nedovoljno stimulisana u samoj svojoj porodici, a imaju i lošiju socijalnu interekaciju jedni između drugih.

"Na osnovu podataka koje dobijemo od roditelja, najčešće su deca koja kasno progovaraju mnogo vremena provodila gledajući crtane filmove. Oni su zapravo od najranijeg perioda tog svog razvoja bili izloženi tim sadržajima i obično su to neki crtaći za koje se veruje da su prilagođeni tom uzrastu. Međutim, mislimo da taj problem svakako ima veze i sa tim da deca provedu i po nekoliko sati gledajući crtaće. Naravno, govorimo o deci kod kojih ne postoji neko neurološko oštećenje ili neki drugi razlog koji usporava razvoj govora. Deci treba što više motorne aktivnosti i stimulacije i treba im govoriti, jer oni uče od nas. U tom smislu je svakako alarmantno to što nam deca ne govore, najčešće zbog neadekvatne stimulacije", ističe Kovačeva.

Po njenim rečima, govor se ne može sam razviti i naučiti.

"Socijalno okruženje je za to, pored svih drugih faktora, jako bitno. Međutim, ta stimulacija od strane roditelja često izostaje", kaže Andrijana Kovač.

Tretmani

Ohrabrujuće je, ističe, to da se ovakvi problemi sa kasnim progovaranjem mogu rešiti adekvatnim tretmanom i važnim radom upravo sa roditeljima. Nakon savetovanja i obuke roditelja, ističe, primećuje se da i deca napreduju.

Takvi tretmani, ipak, traju i po nekoliko godina, a važno je i da se pomoć potraži što ranije, jer je sa odrastanjem dece sve teže idu i tretmani. Najbolje se, kaže, radi sa decom do tri godine starosti.

Po podacima dobojskog Doma zdravlja, nedavno testiranje učenika prvih razreda osnovnih škola otkrilo je da čak 35 odsto njih treba radni tretman logopeda. Osim toga, svaki treći predškolac ima problem s pravilnom artikulacijom glasova. To je još jedan od problema sa govorom koji je sve izraženiji, navode stručnjaci.

"U predškolskom periodu najčešće su uočeni poremećaji izgovora glasa l, r i glasova iz grupe sigmatizma – s, z, c i svi ostali glasovi sa kvačicama. Glas r je specifičan po svojoj artikulaciji, jer ga je najteže iskorigovati i treba do 35 logopedskih seansi, zbog učestalosti svih mišića govornog aparata u njegovoj korekciji", kaže logoped Mira Cvijanović.

Problem nepravilne artikulacije glasova najčešće se uočava sa uzrastom od četiri do pet godina, a bez tretmana može da dovede i do nepravilnog pisanja kod dece.

Roditelji ne razgovaraju sa decom

"Kada razgovaramo sa roditeljima, često dobijemo podatak da oni sa svojom decom uopšte ne razgovaraju. A decu morate da učite, morate im pokazati nešto da bi dete moglo to da nauči. Ono mora da nauči da izimitira i mora da razume, da bi moglo da govori. Mala deca prvo nemaju razvijen taj perceptivni govor, odnosno to razumevanje, i prvo moraju proći tu fazu razumevanja, pa tek onda kreću u ekspresiju i da govore", objašnjava logoped Andrijana Kovač.