Odavno već znamo da je ono što deca osećaju nešto najiskrenije i najčistije. A poznato je i da je ljubav sestre prema mlađem bratu nešto nemerljivo, i da je taj odnos poseban.

Ana Čeprnja, devetogodišnja devojčica, ima posebnog brata. On ima tri godine, autizam, ne ume da govori, a ume da poređa kocke po brojevima, od jedan do deset. Kada pročitate njen sastav na temu "Moja omiljena ličnost" i videćete da brat nije jedini koji je poseban, već i njegova sestra. 

"Ja mnogo volim mog brata Aleksandra. Zato sam odlučila da ovaj sastav posvetim njemu.

On je mali, ima samo tri godine. Beo je poput snega, ima plavu kosicu i predivne plave oči. Ima anđeoski osmeh koji obara s nogu.

O njegovim osobinama bih mogla mnogo pisati. Jer znate Acko je poseban, jedinstven. On ima autizam.

Ja ne znam mnogo o autizmu, ali znam dovoljno, onoliko koliko su me roditelji naučili. A mislim da je to dovoljno da bih svom bratu bila podrška. Moj brat zbog autizma još uvek ne zna da priča i ponekad me ne razume. Oni koji ga ne poznaju vrlo često za njega kažu da je razmažen i raspušten, a ne znaju sa kakvim se problemom on bori.

Bez obzira na sve on je jako veseo. Mnogo voli šetnje i da se vozi kolima. On voli i brojeve i slova. Brojeve slaže od jedan do deset u nizu, a ne zna da priča. Čudno, zar ne?

Moj brat je lep, pametan, smešan. Naravno ima još puno osobina koje ga krase. Reći ću vam da je on zaista poseban i najlepši na svetu.

Meni je drago što je on takav kakav jeste i što je on baš moj brat."