Mnogima je život težak. Ipak, postoje među nama i neki kojima je još teži. Kada vam se potpuno zdravo dete razboli i niko ne zna uzrok tome, pa vi zapnete da ga osposobite za život, onda saznate šta je prava borba. Ali kada vam posle svega zakon stane na put, osetite nemoć i pomislite da neko želi da vašem detetu i vama bude još gore. Irena Živković iz Bora je mama. Hrabra mama, koja je ispričala svoju tešku priču za "24 sata".

"Moj sin je Lazar Živković. Rođen je zdrav i prav, sve po pravilima - prvi smeh u petom mesecu, može da sedi u četvrtom, jede svu hranu, prve reči u osmom, pridržavanje uz krevet... a onda preko noći, u roku od oko mesec dana - postao je biljka. Nema govora, ne ume korak da napravi, nema kontakt očima, gleda u plafon, balavi, ne primećuje ljude oko sebe, ne primećuje predmete oko sebe. Na dalje je usledio rad sa njim od strane logopeda, defektologa i mene. Obilasci lekara: Beograd, Niš, Novi Sad. Neurolozi, psiholozi, psihijatri. EEG više puta, magnetna rezonanca, skener, sve moguće analize krvi i mokraće, imunolog, preko privatne klinike u Beogradu slanje uzorka urina za Ameriku nutricionistima. Jedina dijagnoza je bila - zakasneli psihomotorni razvoj sa primesama atipičnog autizma.

Pogledajte i Borba sa predrasudama: Hrabra majka prikazuje lepotu dece sa smetnjama u razvoju

U velikim gradovima je drugačije, ali ne možemo svi u veliki grad

Irena kaže da u velikim gradovima situacija nije ista i da je roditeljima dece sa specijalnim potrebama lakše. Zato se jedna majka iz Bora preselila u Beograd. "Nemamo svi mogućnost da odemo u Beograd", kaže Irena.

Pio je raznorazne lekove, vitamine, suplemente, bio na strogim dijetama jer su pominjali kandidu. Naravno, sve to se kupovalo privatno, donosilo iz inostranstva, veštački šećeri, lekovi, suplementi da bi se organizmu nadoknadilo ono što dijetom gubi. Od voća je na primer smeo samo kruške... bilo je to dvogodišnje mučenje. Naručivali smo Risatarun iz Austrije, ne mogu svih naziva više ni da se setim, onda bioenergetičari, babe vračare, manastiri, narodni lekovi. Niko nije imao ni uzrok, pa ni lek. U svemu tome raspala nam se porodica, ja i muž smo se razveli. Kažu da većina takvih brakova tako i završe.

Šikaniranja okoline, rodbine, dece, njihovih roditelja... ležanja u raznoraznim institucijama, neuropsihijatrijama, Lipovici i slično. Puno suza, padanja, dizanja, hrabrosti i volje.


Pogledajte i Kada dete kasni u razvoju

Sve u svemu - Lazar je prohodao sa tri i po, progovorio sa pet i po. Jednog dana rekao je mama i baba, a već trećeg dana recitovao Lazu Kostića - Među javom i med snom. Govorili su mi da ne odustajem, da on pamti i da će jednom sve da izbaci. I čudo se bilo desilo. Majka mi je mnogo pomogla, jer imam i mlađu ćerku i nisam mogla sve sama. Lazar je napredovao. Stiglo je vreme da mora u predškolsko. U Boru je ukinuto razvojno predškolsko, pa smo morali u redovno. Tamo nam je vaspitačica prvog dana rekla da ne zna šta će s njim, da se svađala s kolegenicama i da su joj zato utrapili mog sina, kao kaznu. I kaže da se vratimo mi kući, pa kad ona adaptira drugu decu, javiće nam da dođemo.

Upala sam kod direktorke, lupala po stolu, pretila prosvetnom inspekcijom... i sutra ujutru su primili mog sina u predškolsko. Zahtevala sam pedagoškog savetnika, jer nisam verovala vaspitačici. I pored toga, rekli su da on može u predškolsko samo na dva sata. Tako je i bilo. Ne znam šta se dešavalo, jer on ne ume da mi prenese, ali znam da se krije kad sretnemo tu vaspitačicu u gradu.

Pogledajte i Daglas Doman: I deca sa povredom mozga su inteligentna

Kada je stiglo vreme za školu, dali su mi pravo da ga upišem u redovnu (inkluzija), mada po iskustvima iz vrtića, ja sam se odlučila za specijalnu školu. U Boru defektologa ima samo tu, i u boravku "Mozaik", ali to je boravak i pretežno su starija deca koju roditelji nemaju gde. Prve godine je bilo odlično. Učiteljica je defektolog, u razredu najviše šestoro dece, mada ih je bilo i manje, dva puta nedeljno još jedan defektolog, i dva puta nedeljno logoped plus "produženi boravak" - posle časova još jedan defektolog, a i prilika roditeljima da rade. Jer, drugačije, roditelji ne mogu da rade.

A onda je ukinut taj boravak. Obrazloženje je bilo da nešto nije u redu iz školske uprave Zaječar, a interno preko telefona mi je rečeno da smo naša škola i mi koleteralna šteta. Pisali smo Ministarstvu, molili našu opštinu, molili RTB Bor da se plati taj jedan defektolog koji bi vodio taj boravak. Ništa. I tako već godinu i po.

Saznajte i Kako da po načinu igre prepoznate pojedine poteškoće kod mališana

Sada je škola od ove godine, jer je direktorki i ostalima prećeno otkazom - rešila da poštuje zakon po kome u višim razredima ne smeju da rade defektolozi i logopedi, već samo predmetni nastavnici redovnih škola, sa redovnim predmetima i redovnim knjigama. Ta deca ne razumeju te knjige i te predmete. Ti nastavnici ne razumeju tu decu. Moj sin će sledeće godine peti razred. On zna da broji do dvadeset i ne zna da čita, a oni kažu da treba da uči istoriju i geografiju. To je apsurdno. Njemu su neophodni defektolozi. Oni znaju. On napreduje. Ne može zakon da mu oduzme ono što će svaki lekar da napiše da mu je neophodno. To je njegovo pravo na obrazovanje. Lazar je genijalan što se tiče učenja napamet, ali baš genijalan, ali meni treba pomoć stručnih lica da bih ga osposobila za život. Koliko toliko.

Imali smo kao roditelji konferenciju za štampu. Došla je samo lokalna TV. RTS je rekao da nema vremena. Niko nema sluha. Osnovna škola je obavezna. Ako nas ovaj zakon sačeka sledećeg septembra, ja ga neću voditi u školu. Pa nek me tuže. On će tako da izgubi vreme u kojem može nešto da nauči. Izgubiće kontinuitet. Naviku. Zakočiće ga, a taman je počeo. Ja to neću da dopustim. Ne znam šta bih više rekla..."

*Najnovije vesti, rezultate medicinskih istraživanja i savete stručnjaka na temu roditeljstva, zdravlja i lepote možete pratiti na našoj Fejsbuk stranici -YuMama.