Kada je 2011. rođen Džesi, sin Viki Krevantin, ona je planirala da ga doji šest meseci, a da se zatim vrati na posao.

Međutim, četiri godine kasnije, ona i dalje doji svog sina, a zarađuje tako što kod kuće proizvodi i prodaje nakit od majčinog mleka. Evo i zbog čega...

Džesi je bio aktivan od momenta kada ustane dok uveče ne krene na spavanje, i nikada nije imao osećaj da mu se spava, čime je često rizikovao svoju bezbednost.

Takođe, imao je dnevno šest napada besa i bez ikakvog razloga bi se naljutio na svoje roditelje.

"Ne samo da voli da sisa, nego pronalazi mir u mom naručju i maženju kada se hrani", tvrdi njegova mama Viki.

"Često sam se pitala da li je samo moja blizina to što ga smiruje, ali čujem ga kako guta, što potvrđuje da sisa i mleko", kaže ona.

O ADHD-uPrema podacima britanskog Nacionalnog zdravstvenog centra, između dva i pet odsto dece školskog uzrasta pati od ADHD- a koji najčešće izaziva probleme kao što su impulsivno ponašanje, hiperaktivnost i kratka pažnja. Iako simptomi variraju od deteta do deteta, mnogi smatraju da je veoma teško postići da deca koja imaju ovaj problem budu poslušna i postupaju kako im se kaže. 

Pored toga što dojenje smiruje njenog četvorogodišnjeg sina, ova mama kaže i da je na taj način uspela da iskontroliše Džesijev ADHD, tako da su bes i ispadi postali stvar prošlosti.

"Uvek dojim kada on to zahteva", objašnjava četrdesetdvogodišnjakinja, koja živi u Hemširu sa partnerom i malim Džesijem.

"Bio je veoma nemirno dete od rođenja, ali je dosta smireniji i lakši za saradnju nakon podoja. To važi i sada, kada je stariji", dodaje Viki.

Uprkos povremenim negativnim komentarima, ona planira da nastavi sa dojenjem svog sina, sve dok se ne bude uverila da mu to više nije potrebno.

"Na kraju, to je odluka mog sina", kaže ona, naglašavajući da ne postoji maksimalna starosna granica, što se nje tiče. "To ne šteti ni njemu ni meni, tako da nema razloga da prestanem. Pomaže mu da se smiri, i sama pomisao da se moram boriti sa krahom raspoloženja i besom, kao razlogom dbijanja da ga dojim, me plaši", kaže Viki.

"Bez sumnje, to je više udobnost nego ishrana, ali bez obzira, zašto uskratiti nešto što ga smiruje?"

Iako je ova njena odluka dovela do mnogih problema - hroničnog umora zbog čestog buđenja noću, kao i loših odnosa sa partnerom, Viki je i dalje oduševljena prednostima dojenja i kaže da bi volela da i druge majke postanu svesne toga.

"Sve što smo uradili dolazi iz apsolutne ljubavi prema njemu", kaže gospođa Krevantin.

"Gledajući u oči svoje dete, tako jasno vidim da dojenje za njega predstavlja najdragoceniji osećaj", zaključuje ova majka.