- U Srbiji se za dve godine porodilo više od 3.500 devojaka od 15 do 19 godina, a 31 dete mlađe od 15 godina; 826 tinejdžerki je prekinulo trudnoću.
- Dr Vanja Milošević i Martina Kvarantan Šmitran poručuju da su ključni prevencija, otvoren razgovor i rana edukacija u porodici i školi, jer mladi često nisu emotivno zreli iako jesu informisani.
Više od 3.500 devojaka uzrasta od petnaest do devetnaest godina porodilo se u Srbiji tokom za dve godine. Među njima je bilo i trideset i jedno dete koje je mlađe od petnaest godina, dok je u istom periodu 826 devojaka od petnaest do devetnaest godina prekinulo trudnoću.
Iza ovih brojeva nisu samo statistika i medicina, već i pitanje o tome koliko su deca zapravo informisana, koliko razgovaramo sa njima i da li znaju kome mogu da se obrate kada se nađu u problemu. O maloletničkoj trudnoći, zdravlju tinejdžerki, prevenciji i ulozi porodice i škole u emisiji 150 minuta na TV Prva govorili su ginekolog dr Vanja Milošević i socijalna pedagoškinja i psihoterapeutkinja Martina Kvarantan Šmitran.
Na početku razgovora, njih dvoje su istakli da ih ova brojka zapravo nije šokirala i da je, iako je i dalje visoka, zapravo dosta manja nego pre 10 godina.
"Verovatno ipak ovo što mi pričamo, na izvestan način neko zdravstveno prosvetljenje tih mladih ljudi, jer ovde je suština prevencija, razgovor sa njima. Jer znate, uglavnom se radi o ljudima koji su tek zakoračili u život, posebno onaj reproduktivni. Tu su hormoni, strasti i nagoni. I često tu samo može delotvorno da bude taj razgovor.
Plašim se da kada nisu roditelji u situaciji da mogu da pričaju otvoreno o tome zbog hiljadu nekih razloga, predrasuda, tabua i sveg ostalog, škola je izgubila značaj kakav je imala obrazovno-vaspitni. Mi kao struka smo negde zaboravili te ambulante za tinejdžere ili adolescente u ginekologiji koji su nekad svojevremeno postojali u tim primarnim domovima zdravlja, gde bi ustvari trebao da bude rešavanje osnovnog problema. Jer znate, mladi ljudi hoće informaciju, hoće preciznu, hoće jasnu. Oni idu na društvene mreže, veštačku inteligenciju, ali ipak kad su ovakve stvari, mnogo je važno da tu informaciju dobiju od ljudi koji na izvestan način su upućeniji u to, koji znaju šta treba da čine, a šta ne čine", rekao je dr Milošević.
Informisani su, ali nisu emotivno zreli
Mladi danas veoma rano stupaju u intimne odnose, a devojčice retko tada, u tim godinama, posećuju ginekologa, čime možda izostaju i korisni saveti i informacije o prevenciji, trudnoći...
Ipak, Kvarantan Šmitran kaže da, prema njenom psihoterapijskom iskustvu, nije tačno da sve ranije stupaju u intimne odnose.
"Čak, čak promišljaju i imaju neku ideju kako bi to trebalo da izgleda. Ali reći ću to ovako - preranа trudnoća nije samo biološka, ona je psihološka i svakako. Pomenuli ste porodicu. I sad, ponekad imam ja majku koja hoće sa mnom da razgovara, ali toliko je zaposlena, toliko ima brige oko svega. Otac je u fabrici, zarađuje. I ja nekako dolazim u taj period, psihološki ga definišemo kao period traženja uloge, traženja identiteta. Ko sam ja? I ponekad kad nemam tu emocionalnu podršku, ja je nekako nađem u toj bliskosti, je l', mladi su naravno, eksperimentišu, idu za strašću, idu za hormonima, nemaju to, da tako kažemo, zrelo razmišljanje i donošenje odluka. I onda zapravo se nađu u jednom odnosu koji im daje mogućnost. 'Aha, vidi, ova osoba me vidi. Ova osoba oseća moje emocije', i na neki način sad mi tu govorimo, dva su aspekta.
Jedan je taj, rekli bismo, pogrešan, gde nemam svoje mesto u porodici, porodica me ne vidi, osećam porodica je nefunkcionalna, toksična i onda ovde imam neku fantaziju i nadu da ću se kroz ulogu partnera, pa posle i deteta, nekako naći i ostvariti. Znači, tu je pitanje formiranja nekog identiteta.
U drugom slučaju je pitanje, definitivno nemam blisku osobu sa kojom mogu da podelim tu svoju, čak i znatiželju. Nemam pristup zdravstvu, edukaciji, nemam, nisam informisan. I onda su to dva segmenta. Ja sad pitam, postavljam pitanje.
Mislim, ova generacija današnja u odnosu na ranije, njima je internet na dlanu, mnogo ranije nego što bi trebalo i po, onda negde je logično iz toga, oni imaju, dakle mogu da se informišu o svemu. Pa samim tim o prevenciji i o sprečavanju, da ne dođe posle do abortusa, onda kako opet dolazimo do toga da je došlo do porasta zapravo abortusa? Ja mislim da oni uopšte ne razmišljaju na taj način. Oni su informisani. Znači, nemaju dovoljno još emotivne te zrelosti. Nemaju svest o posledicama, jer mladi razmišljaju sad i odmah, ne razmišljaju o posledicama. Kad dođe već do toga, ja mislim da tek onda kreće krivica, neke emocije i neznanje oko toga kako se to rešava ili na koji način se to rešava."
Dr Vanja Milošević - Stupanje u odnose ipak sve ranije
"Siguran sam da ta granica stupanja u se*sualne odnose ide sve niže i niže. Pa sad imamo skoro da je to pitanje i pomodarstva, da u osnovnim školama skoro da nema devojčice ili dečaka koji već nema neku vrstu iskustva, ali ono što je mnogo važnije tu je ta zaštita, kako im pružiti zaštitu. Jer kažem, kada se dešava to da imate sve uzburkano, nagone i hormone i sve ostalo, a nemate sve ovo o čemu ste pričali, tu dimenziju razgovora otvorenog sa roditeljima, sa nastavnikom, učenikom, onda to nekako ostaje na medijima, nažalost i na struci. Svi smo se nekako povukli i onda kao rezultat toga imamo ove brojke koje su dosta onako alarmantne, ali ono što je najvažnije, uglavnom su to sve neplanirane trudnoće kad pričamo. I tu se postavlja sad pitanje da mi uvek opet pričamo samo o posledicama, a ne o uzrocima".
Dr Milošević ističe da bi, po njegovom mišljenju, već u osnovnoj školi deca trebalo da imaju časove upoznavanja sa svojim telom, "upoznavanja posebno o reproduktivnom zdravlju, jer mislim da mladi ne znaju dovoljno šta čine ili šta ne čine da to zdravlje ugroze ili da ga sačuvaju."
Biološka i emocionalna zrelost ne idu ruku pod ruku
Ginekolog ističe da kod devojčica polna zrelost počinje sa 12-13 godina, a samim tim tada postoji i mogućnost da ostanu u drugom stanju, ali naglašava da one u tom uzrastu, kao ni dečaci, nisu emotivno zrele.
"One jesu možda fiziološki spremne i dešava se ta trudnoća, ali emotivno, svakako i sociološki nisu ni spremne, ni zrele. I tu treba njima pomoći. Znate, u razgovoru posle sa takvim osobama koje često to doživljavaju kao traumu, to jeste trauma na izvestan način, jer dete ostaje trudno, dete rađa dete. Ako u drugom smeru, prekid trudnoće urađen bilo kada od strane najkvalitetnijih lekara uvek ostavlja posledice, a ne samo fiziološke, nego one psihološke o kojima često, čini mi se, da mi malo pričamo".
Dr Milošević ističe da je razgovor o prevenciji sa mladima važan ne samo zbog trudnoće, već i zbog polno prenosivih bolesti.
"Ne zaboravite, uz veliku traumu koja se dešava, mi zaboravljamo epidemiju se*sualno prenosivih bolesti, od HPV virusa do bolesti za koje smo mislili da smo ih iskorenili, koje smo, nažalost, opet vratili. Što zbog migracija, što zbog lakše komunikacije i da jednog dana možete da ste u Australiji, drugog dana da ste ovde. Promiskuitet koji se na neizvestan način preko društvenih mreža, čini mi se, čak i potencira. Priča o se*sualnosti, o tome da smo nedovoljno jasni i precizni i kao rezultat dobijemo ovo što se dešava."
Kako razgovarati sa decom
Roditelji često osećaju stid da razgovaraju sa decom o ovoj temi, a neki nisu ni sigurni kako da pričaju, a da dete dobije korisne informacije o zaštiti, umesto da samo čuje "nemoj".
"U adolescenciji je ključan taj odnos i vrlo je škakljiv taj odnos sa roditeljem. Rekla bih, posebno majka ima tu vrlo važnu ulogu. Mi znamo da se obrasci vezivanja između majke i deteta mogu razlikovati. Imamo majku koja je anksiozna, koja je vrlo protektivna, koja i pregleda stvari svoje devojčice i ne možemo reći da nije uključena. I sad adolescencija može biti bunt protiv kontrole, u smislu ja živim svoj život na svojim rukama. Pa imamo majku koja je zauzeta i uopšte nije prisutna. Ona je ovde, ali ne pita prava pitanja. Da li može uvek roditelj u adolescenciji? Ja ću reći, ne može uvek, ali tu su još neki. Tu su sportski treneri. Tu su učitelji u školama koji znatno utiču na formiranje identiteta. Tako da, kad roditelji ne mogu, lakše je reći: 'Ne znam. Pitaj. Hajde da zajedno odemo. Idemo zajedno na pregled kod ginekologa.' Dakle, tu je ona odgovornost šire zajednice", kaže Kvarantan Šmitran, i dodaje:
"I ključna je zapravo i ta edukacija, prvenstveno roditelja. Tako da, zapravo, ono pitanje kako razgovarati, nemamo nikad recept, ali biti iskreno zainteresovan da spoznate šta se dešava, mislim da je to jako važno".
U galeriji ispod pogledajte i savete psihologa o odgajanju dece:
BONUS VIDEO: