- Darko Stančević imao je dve godine i osam meseci kada je nestao iz dvorišta kuće u Mostaru.
- Ni posle više od 40 godina nije pronađen, a jedini traj koji je nađen je njegov crveni tricikl.
Dve godine i osam meseci imao je dečak Darko Stančević kad je nestao u Mostaru 1982. Igrao se pred kućom. "Ušla sam unutra samo da ulijem vodu u kace za kiseli kupus. Kad sam se vratila, nije ga bilo", rekla je baka.
Sprema se nevreme. U mostarskoj porodici Stančević otac i majka su na poslu, u hotelu gde rade nekakav je popis. U Ulici Bakina Luka, u prizemnici s velikim dvorištem, baka Mara Jurić čuva unuka Darka. Njemu su dve godine i osam meseci.
Ima predivne plave oči i plavu kosu. On i baka Mara maju svoj dnevni ritual, okolo su kuće suseda pa ona sa Darkom ode kod komšija na kafu, a on se provoza na svom novom, crvenom triciklu. Mama i tata kupili su mu ga za rođendan. Kad ona popije kafu, vrate se kući. Tog zimskoga dana, 21. decembra 1982. vreme je nikakvo. Južina je i jako je sparno. Svaki čas će kiša.
Darko je ispred kuće, igra se i vozi uokolo na triciklu dok ne počne da pada. Ograde nema. U jednom trenutku baka uđe u kuću pa se seti da mora da ulije vodu u kace za kiseli kupus. Dok to uradi proći će možda koji minut. Svakako ne više od četiri-pet. Izlazi opet napolje. Ali...
Darka - nema! Obilazi oko kuće, gleda gde se dečak sakrio i hvata je panika. Nema ga nigde! Trči do komšinice, nije ni tamo. Ni kod druge, ni kod treće. Niko ga nije video, Darko je jednostavno nestao. Počinje da pada kiša i ostala deca u ulici pre pljuska se razbežaše. Niko nije ništa video, kažu. Kako je to moguće? Gde je dečak?!
Bakina Luka je dugačka ulica u kojoj je tad vrlo malo saobraćaja, tim je cela priča čudnija. Ubrzo na stenama, prema reci Neretvi pronalaze Darkov crveni tricikl. Od kuće do mesta gde je nađen tricikl ima tačno 238 metara. Ali njemu ni traga.
U trenutku nestanka dečak na sebi ima smeđe pantalone na tregere i crveni džemper. Jaknu nema jer je, rekosmo, napolju južina. Vrlo je toplo za ovo doba godine...
Pretražuju kajacima celu Neretvu do Metkovića, ali ništa. Porodica ionako ne veruje da je Darko upao u reku jer je dugačak sloj velikog kamenja koji deli obalu od reke, nemoguće je da dvogodišnjak to uspe sam da pređe.
Dan kad je nestao Darko Stančević
Tog dana psi tragači i većina policajaca bili su preraspoređeni negde, sutra je Dan tadašnje JNA pa valjda zato. Proći će 24 sata pre nego što se na vratima porodice Stančević uopšte pojave tadašnji milicajci. Pa još dvaput toliko pre nego što policija uopšte shvati dečakov nestanak ozbiljno. Policija radi nezamislivo šlampav posao. Slučaj nestanka dečaka Darka Stančevića dodeljuju izvesnom inspektoru Rajiću.
"Danas je to nezamislivo, ali na primer... Crveni tricikl uopšte nije izuzet kao dokaz, nego je vraćen porodici i ja sam se na njemu vozila kao devojčica. Pa onda, bila je tadašnjoj miliciji najnormalnija stvar da mojoj majci, koja dolazi u stanicu da pita ima li išta novo oko nestanka njenog deteta, inspektor kaže: 'Ja mislio da si ti došla da priznaš šta si uradila...' Ili da mom dedi kažue: 'Stari, ćuti! Što ga nisi čuvao...' Ili da pre desetak godina, kad sam išla da tražim da vidim Darkov dosije, shvatiš da ga u mostarskoj policiji uopšte nemaju. Izgubili su ga. Nestao! Morali smo ponovo da prijavimo Darkov nestanak, ceo slučaj da pokrenemo iznova", priča Darjana Jakupović, rođena Stančević, Darkova sestra koja je sav angažman oko potrage za bratom poslednjih godina preuzela na sebe.
Baka je umrla u tuzi, roditelji i danas nose ožiljak na duši. Darjana je rođena dve godine nakon bratovog nestanka i ne želi da se preda. Dok god postoji i najmanja nada da će saznati šta se dogodilo 21. decembra oko 10 sati ujutro u mostarskoj ulici Bakina Luka, ona će, kaže, tražiti svog brata. Ali detalji o katastrofalnoj istrazi onda kad je bilo najvažnije, na samom početku, u decembru 1982. godine i u mesecima nakon toga, danas i te kako otežavaju posao. Potragu čine praktično nemogućom.
Misterija "Lade" boje slonove kosti
"Na primer, u dnu ulice to jutro kad je Darko nestao bila je parkirana nekakva Lada. Videlo ju je nekoliko komšija. Upamtili su je jer to tad nije bila uopšte ni najmanje prometna ulica. Izgledala je kao da joj je pukla guma bila, ili tako nešto. Bila je boje slonove kosti. To je sve znala policija i rekli su roditeljima da su razgovarali s tim ljudima, da su ih proverili. Međutim, nikad nisu. To nam je rekao inspektor kojem je naknadno dodeljen slučaj i koji u dosijeu, koji će kasnije nestati, nije našao ništa o tome. Rekao nam je: 'To su vam rekli samo da vas umire'. I njemu je ceo proces istrage, pre nego što je uopšte dospeo tom čoveku u ruke, bio u najmanju ruku vrlo čudan, ali nije tu mogao ništa", priča Darjana Jakupović, koja i danas živi u Mostaru.
U godinama koje slede, osamdesetih, devedesetih pa i dvehiljaditih, porodica će potrošiti ogroman novac na potragu. Privatne detektive, vidovnjake... Sami će morati da finansiraju sve jer nikakve pomoći od institucija nije bilo.
"Svakakvih tu prevaranata ima. U danima kad je Darko nestao zvali bi kući pa rekli: 'Dajte 20.000 maraka i daćemo vam informacije'. Ali ispostavilo bi se da ništa ne znaju... Samo za trag ozbiljniji u Italiji, da bismo ustanovili detalje o jednom čoveku, ko su mu roditelji, gde mu je firma... Platili smo valjda deset hiljada evra ili tako nešto. Pa vam onda privatni detektiv traži dalje 200-300 evra po satu. Dok god traje potraga! Vidovnjaci pak naplaćuju, neki 50 eura, neki 500", priča Darjana i dodaje:
"Nije to ni stvar novca, ali evo, kažem čisto da se zna s čim se porodice kojima nestaje član sve susreću".
Kako je vidovnjak Ivo Trobok mogao znati?
Bili su, kaže, i kod hrvatskih vidovnjaka, recimo Ive Troboka u Orebiću na Pelješcu.
"On je sarađivao inače i s policijom. Tražio je datume rođenja, Darkov isto. I na osnovu toga sve vam o vama kaže. Pazite, stvari koje nema teorije da neko drugi zna, da ih nađe na internetu ili tako nešto... To znate jedino vi. On je sve to znao! I na osnovu tih svojih crteža on nam je rekao da je Darko živ, da živi negde u inostranstvu, da je kod nekog raskršća s desne strane crkva, a iza crkve prva kuća njegova. Da on živi tamo", priča Darjana i nastavlja:
"I mi smo od jednog poznanika, koji je radio u Udinama, dobili informaciju da je tamo video čoveka koji izuzetno liči na mog oca. Angažovali smo privatnog detektiva. Otišli smo tamo, sedeli sa strane i čekali da se pojavi taj čovek. Kad je izašao iz zgrade ja i majka ostale smo u šoku! Ne zbog izgleda, nego figura, način hoda. Ma isti kao tata. Tu se čoveku sve izmiješa, pa ti se tri dana čini da jeste, pa tri dana da nije. Seli smo s tim čovekom, rekli mu svoje sumnje. Molili ga da pristane na DNK. Ali nije hteo..."
Darjana je preko privatnog detektiva saznala da se ta porodica preselila u Udine taman tu negde kad je nestao Darko, osamdesetih. Poreklom su navodno iz Albanije. Molila je čoveka za fotografije kad je bio mali, ali od tri-četiri godine da može da ih uporedi sa Darkovima, međutim doneo je slike kad mu je bila godina ili dve. Nije mu mogla reći zašto joj te fotografije ne govore puno. Naime, privatni detektiv bio im je otkrio da je ta porodica taman početkom osamdesetih izgubila dete. Dečak je bio Darkovih godina...
Čovek iz Udina
Čovek iz Udina bio je Darkov vršnjak, ali ubrzo je prekinuo kontakt s mostarskom porodicom. A italijanski zakon kaže da ga nakon 27. godine ne može naterati na DNK test čak ni ako Interpol to zatraži. Jedan neverovatan, možda sasvim slučaj detalj primetila je Darjana u Udinama. Ali ipak...
Baš kako je vidovnjak iz Orebića rekao - Italijan za kojeg i danas sumnja da bi možda mogao da bude njen brat živi blizu raskrsnice, odmah desno je crkva, u prvoj kuća iza...
"Ne znam ni sama više šta da mislim. Pre desetak godina ili tako nešto pojavio se čovek koji nam je anonimno rekao nešto, uputio nas na jednog čoveka koji se bavio određenom vrstom posla, ako me razumete. Rekao nam je da taj čovek zna šta se dogodilo, ali ako slučajno kažemo policiji, da će on reći kako je sve izmislio. Da se boji i neće svedočiti. Razgovarala sam lično sa tim drugim čovjekom, naravno da neće reći: 'Ja sam to uradio'. Čak je nudio, s obzirom na svoje veze, da će za određenu novčanu svotu pomoći u potrazi, ali nismo pristali", kaže Darjana.
Tog 21. decembra 1982. izvestile su novine, završio je 11. kongres Saveza socijalističke omladine i pripremalo se sve za sutrašnji Dan Jugoslavenske narodne armije.
I dečak Darko Stančević, Darjanin brat, tog dana nestao je pred porodičnom kućom. Nikad nije pronađen.
U foto-galeriji pogledajte i citate o porodici:
BONUS VIDEO:
Izvor: 24sata.hr/Yumama