Ne mogu tačno da se setim trenutka kada sam saznala da Deda Mraz ne postoji. Moji roditelji nikada nisu pravili veliku famu oko toga, pa tako nisam ni ja, a isto tako nisam bila ni tužna, ni razočarana kada sam otkrila istinu. Možda zapravo nikada nisam ni verovala u sve to. Moj otac bi čak ponekad govorio: “Kupio sam ovo sebi, kao poklon od Deda Mraza”, i niko nikada nije pridavao poseban značaj tome. 

Kada smo moj suprug i ja dobili decu, odlučili smo da isto tako ne prenosimo mit o Deda Mrazu na njih. Moj suprug je doktor fizike, a ja potičem iz porodice naučnika, te nam je činjenična tačnost oduvek bila važna. Ne govorimo im da poklone donosi Deda Mraz, već im pričamo stvarnu priču o svetom Nikoli. Isto tako kada im je moja svekrva rekla da je njena mama na nebu, mi smo im rekli da ljudi ne odlaze zaista na nebo kada umru. Možda zvuči surovo, ali mi smo takvi.

Da se razumemo, nemamo ništa protiv porodica koje žele da njihovi mališani veruju u prazničnu čaroliju i ne verujem u tačnost nedavnog istraživanja koje tvrdi da laganje o Deda Mrazu može kasnije da naruši odnos između roditelja i dece

Međutim, lično nisam toliko oduševljena sa svim tim zato što smatram da se na taj način prikriva naporan trud žena (da, uglavnom žena). Potrebno vam je ko zna koliko vremena da najpre osmislite sve, potom kupite i upakujete poklone.

Deca već misle da se sudovi peru sami od sebe, da se večera na stolu pojavi magično niotkuda, a da mali nevidljivi patuljci peru njihovu odeću i potom je vraćaju čistu i ispeglanu. Naravno, oni vas vide dok perete sudove, kuvate i perete veš, ali zapravo ne prave vezu između tih aktivnosti i njihovog krajnjeg rezultata. Važno je da ih naučite da ste vi ti koji obavljate sve te poslove i mnogo više od toga. A zar Božić i Nova godina nisu idealno vreme za to?

Foto: Shutterstock

Umesto da deci govorimo da Deda Mraz donosi poklone, zar ne bi bilo lepše “Ovo je od mame i tate” ili “Ovo je od bake i deke”? Isto tako bi bilo lepo dozvoliti i njima da izaberu poklone za članove porodice. Na taj način deca uče lepotu poklanjanja - kroz stvarne primere, a ne na primeru nekog debelog starca u crvenom odelu.

A vama koji ćete mi reći da na taj način ubijamo svu novogodišnju čaroliju, mogu reći samo da sam već svesna toga. Ali postoji dosta prave magije na ovom svetu. Kada recimo ubacim različite sastojke u lonac i od toga nastane ukusno, mirišljavo jelo nekih sat vremena kasnije - to je magija. Ljubiti bolna mesta i učiniti da bol nestane - to je magija. Sedeti sa voljenima, uživati u dobrom jelu i božićnim pesmicama - i to je magija. Svet možda ponekad jeste mračno mesto, ali ovi mali znaci pažnje, koji vraćaju veru i nadu, se ne smeju ignorisati.

Ne slaveći Deda Mraza, mi učimo našu decu da cene ono što mi radimo za njih, kao i da magiju, pravu magiju, treba da traže u svemu što ih okružuje. To što im uskraćujemo verovanje u Deda Mraza, ne znači da ih lišavamo bilo čega drugog. Mi ih jednostavno samo oslobađamo nečega što nikada i ne treba da im bude na prvom mestu.