"Niko nema istu priču. Nijedna knjiga ne može da predviti pravi uzrast za to, niti postoji ijedan stručnjak ili bloger koji će to znati bolje od vas", počinje Kiri Vestbi. "Ali u nekom trenutku, jednog dana, mame... Moraćemo da se odvojimo od svoje dece."

Kako Kiri priznaje, nedavno je prvi put u životu morala da napusti svoju trogodišnju ćerkicu na deset dana i ode na drugi kontinent.

"Bilo je mučno, oslobađajuće i potpuno dezorijentisano", piše Vestbijeva i objašnjava da joj je bilo teško da se fokusira isključivo na sebe i sopstvene potrebe i da su joj ruke stalno tragale za detetom.

"Zapravo, ja nemam život izvan majčinstva. Zvuči patetično to što toliko vremena posvećujem isključivo brizi o svom malom čoveku koji se razvija. Ali, kulturološki, od mene se očekuje da imam život izvan majčinstva. Zato izgovaram reči ’konsultant’ i ’pisac’ ne bi li lepše zvučali moji dani ’čistača guze’ i ’brzog kuvara’... Iako moja masna kosa i uflekana majica ne zavaravaju nikoga", priznaje ova mama.

Ipak, ona je svesna da zbog svoje ćerke mora da prekine dosadašnju praksu i, makar malo, posveti se sebi.

"Želim da ona zna da je majčinstvo doba metamorfoze iz kojeg izlazimo snažnije i celovitije nego ranije", piše Kiri i dodaje da želi i da njena devojčica shvati da je čovek samostalna individua i prihvati to.

"Da bih to postigla, moram da odem", kaže ona.

Koliko god joj bilo teško u trenucima kada se pripremala za svoj put u Italiju, ona je imala na umu to da će njena ćerka shvatiti da je mama neko ko je ispunjen i svestran, da neće uvek fizički biti uz nju i da postoje i drugi odrasli koji je vole i umeće da je zaštite, zabave i neguju. Tako je ona ostala sa ocem, koji ju je pazio i uspeo da razume njene igre.

Kada se vratila, ponosno dodaje Kiri, njena trogodišnjakinja je prokomentarisala: "Želim i ja da idem u avanture kad porastem!".

Zbog toga su se, primećuje Kiri, sav stres i tuga isplatili.

"Ona sada zna da joj može biti dobro i bez mene, da je drugi odrasli vole, da umeju da brinu o njoj i da ja mogu uspeti u nečemu i bez nje... A taj dar nema cenu", završava ova mama.