- Dženeri se sa mužem i decom vozila na kvadu kada je četvorotočkaš proklizao i prevrnuo se.
- Ona je postavila ruku da zaštiti svoju ćerku i kvad joj je smrskao šaku, zbog čega joj je posle 20 operacija na kraju amptutirana.
Dženeri Kintero je sa suprugom i dvoje dece bila u kampu, kada su na ćerkino insistiranje odlučili da se provozaju kvadom. Zbog nesreće koja je usledila, ova hrabra mama je dala sve od sebe da zaštiti svoju ćerku, ali ju je to koštalo šake.
"Moja ćerka je bila ta koja je rekla 'Hajde da se vozimo kvadom', svi smo vezali pojaseve, osim nje, ona je bila kod mene u krilu. Zabavljali smo se, sve je bilo dobro, nismo vozili brzo jer smo tu bili samo deca i mi. Onda sam u jednom trenutku rekla mužu da se vratimo do našeg kampa. Tada smo se okrenuli kako bismo se vratili nazad, i tada je kvad malo proklizao na zemlji, prevrnuo se na stranu. Ja sam pokušala da zaštitim ćerku, nekako sam postavila svoju ruku ispred da je zaštitim, i tako me je kvad priklještio i potpuno mi smrskao ruku. Prvo sam se uverila da su deca dobro, da je moja ćerka dobro. Onda sam pokušala da skinem svoj pojas i shvatila da ne osećam ruku. Pogledala sam dole i videla da bukalno visi, da se drži samo na nekoliko vena. Tada sam rekla mužu da moramo da pozovemo hitnu pomoć", ispričala je Dženeri u The Rollercoaster podkastu.
U užasnoj situaciji u kojoj su se našli, na umu joj je bilo samo da zaštiti decu od trauma.
"Zatim sam se okrenula tako da zaklonim ruku od dece, nisam želela da to vide i da imaju traume. Bila sam veoma smirena u tom trenutku, pokušavala sam da ih utešim, govorila sam da je sve u redu, da smo svi dobro, da smo se prevrnuli ali da smo svi dobro".
Po povratku u kamp, prvu pomoć u saniranju rane joj je pružila rođaka koja je medicinska sestra. Odmah zatim je stigla i hitna pomoć, a ubrzo je i helikopterom prebačena u Skotsdejl (Arizona, SAD).
"Kada sam se probudila posle operacije, mislila sam da neću imati ruku, ali imala sam, uspeli su tada da je spasu. Imala sam nakon toga oko 20 rekonstruktivnih operacija, ali su se uporno javljale infekcije, i na kraju su mi rekli da se plaše da infekcija ne ode dalje i ne inficira celu ruku. U tom trenutku sam bila toliko umorna od svih operacija, tako da sam rekla da je bolje da mi amputiraju ruku jer ona ionako 'ne radi'".
Iako je prošla kroz stravičnu nesreću i dugo se borila da sačuva ruku nakon toga, Dženeri je uspela da sve vreme zadrži smirenost i optimizam.
"Najvažnije mi je bilo što je moja ćerka dobro, to mi je pomoglo da ostanem smirena, mislila sam da je bolje što ja imam povređenu ruku nego da se njoj nešto desi".
Ova majka iskreno priznaje da joj jako teško pada to što zbog amputirane šake nikada neće moći svojoj ćerki da napravi frizuru ili da je našminka kada bude starija, ali podvlači da je prihvatila da ona bude ta koja je "primila udarac" da bi zaštitila decu.
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili fotografija/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i propisima Zakona o javnom informisanju i medijima.
U galeriji ispod pogledajte i najlepše citate o porodici:
BONUS VIDEO:
"Zatim sam se okrenula tako da zaklonim ruku od dece, nisam želela da to vide i da imaju traume. Bila sam veoma smirena u tom trenutku, pokušavala sam da ih utešim, govorila sam da je sve u redu, da smo svi dobro, da smo se prevrnuli ali da smo svi dobro".
Po povratku u kamp, prvu pomoć u saniranju rane joj je pružila rođaka koja je medicinska sestra. Odmah zatim je stigla i hitna pomoć, a ubrzo je i helikopterom prebačena u Skotsdejl (Arizona, SAD).
"Kada sam se probudila posle operacije, mislila sam da neću imati ruku, ali imala sam, uspeli su tada da je spasu. Imala sam nakon toga oko 20 rekonstruktivnih operacija, ali su se uporno javljale infekcije, i na kraju su mi rekli da se plaše da infekcija ne ode dalje i ne inficira celu ruku. U tom trenutku sam bila toliko umorna od svih operacija, tako da sam rekla da je bolje da mi amputiraju ruku jer ona ionako 'ne radi'".
Najvažnije mi je bilo što je moja ćerka dobro, to mi je pomoglo da ostanem smirena, mislila sam da je bolje što ja imam povređenu ruku nego da se njoj nešto desi".