Stid je nezdrava emocija, dok je, nasuprot njemu, žaljenje zdrava emocija. Postoji velika razlika između ove dve emocije koja se ispoljava u načinu razmišljanja kao i u ponašanju.

Stid - preteran strah od neželjene posledice

Kada se dete stidi, njegovo mišljenje je nefleksibilno i preterano, što znači da precenjuje negativne posledice događaja, u stanju je da se užasava nad učinjenim da previđa katastrofalna ishode, da preteruje u ubeđenosti da je drugima stalo do njegovog stidnog događaja i da svi oni o tome razmišljaju, pa čak ga i ismevaju. Tada dete pokušava da pobegne od drugih, da se sakrije ili može postati agresivno i težiti da napadne ili omalovaži druge ljude kako bi se spasilo od sopstvenog srama.

Žaljenje - realno sagledavanje činjenica

Sa druge stane dete može žaliti za određenim postupcima. Kako je žaljenje zdrava emocionalna rekacija, ono ima sasvima drugačije poreklo u mišljenju i ponašanju: dete bi takođe mislilo da je učinjeno loše ali bi bilo u stanju da realno sagleda činjenice i ne bi bilo sklono preterivanju značaja određene situacije. Ne bi izbegavalo ljude, niti bi bilo agresivno prema njima. Dok stid koči normalna život, žaljenje pokreće ka ispravljanju problema. Dok stid nas same vuče u propast i očaj, žaljenje nam otvara oči da budemo oprezniji sledeći put. Ako je nešto sramno otkriveno o nama, realno je da zbog toga žalimo, ali preterano i nerealno je da se zbog toga stidimo.

Pomoć roditelja

Osnovni savet roditeljima je da ne etiketiraju svoju decu. U praksi to izlgeda na sledeći način: biti konkretan i kritiku usmeriti na konkretno ponašanje deteta a ne na njegovu ličnost u celini. Umesto rečenice "dobri dečaci se ne ponašaju tako" koja u stvari znači "ti si loš dečak", roditelji mogu reći "ti si dobar dečak, a ovaj postupak je loš, nemoj raditi to tako već..." Da bi zadobilo tu ljubav ono će se ponašati onako kako roditelji očekuju od njega. 

I postiđivanje i poštovanje dovode do jednako dobrih vaspitnih efekata, osim što postiđivanje nosi sa sobom negativne posledice, dok poštovanje deteta izgrađuje samopoštovanje kod njega i sposobnost poštovanja drugih.

Strah od javnog nastupa

Stid se najbolje pobeđuje svesnom odlukom da se upustimo u situaciju koje se stidimo. Kada stičemo privid  kontrolisanja situacije, uviđamo da posledica, ma kakva bila,  i nije tako sramna. Na primer, ukoliko predviđamo da bismo se stideli javnog nastupa, bilo bi dobro učestvovati u što više situacija u kojima nastupamo pred drugim ljudima. Dakle, kada smo spremni da budemo odbijeni ili neprihvaćeni, čak i kada se ta, navodno sramna, isčekivanja ostvare – nećemo biti ni postiđeni, niti se smatrati omalovaženima. Naprotiv, osećali bismo  se osnaženim.

Duhovitost i samopouzdanje kao rešenje

Razvijanjem duhovitosti i samopouzdanja se stid najlakše pobeđuje. Ljudi koji su u stanju da svoje doživljaje i ponašanja kojih se stide sami izvrgnu podsmehu, trenutno uspevaju da se oslobode stida. 

Takođe, otvoreno komuniciranju s drugima o stidu i situacijama u kojima se stid često javlja, kada ih iznesemo na videlo, često shvatimo da one nisu tako strašne ni nama, a ni drugim ljudima. Ljudi vole otvorene osobe, a otvorenost podrazumeva da priznamo i sopstvene nedostatke.