Do sedme godine, mala Boni Loman bila je umorna od stalnih selidbi. Najpre je živela sa majkom i ocem na Havajima, a zatim na ostrvu Sajpan. Kada se porodica konačno preselila u Kolorado, devojčica je bila presrećna, više nije morala da menja dom. Boni nije ni slutila da će uskoro otkriti da je ceo njen život bio zasnovan na laži.
Fotografija na tetrapaku mleka
Jednog sasvim običnog dana, Boni, koja još nije krenula u školu, otišla je sa ocem u kupovinu. Bilo joj je dozvoljeno da sama izabere nekoliko stvari, poput mleka, jogurta i kolačića.
Dok je prolazila kroz odeljenje sa mlečnim proizvodima, primetila je neobičan dizajn tetrapaka mleka. Pored uobičajene slike krave nalazila se i fotografija jedne devojčice. Kada je bolje pogledala, shvatila je da je na slici — ona.
Prišla je ocu i uzbuđeno ga pitala da li može da joj kupi to mleko, jer se "ne postaje slavan svaki dan". Čovek je pristao, ali pod jednim uslovom, Boni nije smela nikome da pokazuje fotografiju.
Nestala bez traga
Boni je znala da čuva tajne i obećala je ocu da neće nikome ništa reći. Pošto još nije umela da čita, nije znala ono što je njen otac vrlo dobro znao, iznad njene slike pisalo je "Nestala".
Tokom osamdesetih godina u Americi je pokrenut program u kojem su fotografije nestale dece štampane na kartonima mleka. Takvi tetrapaci mogli su da se vide gotovo u svakoj prodavnici širom SAD, ali rezultati su bili skromni — od oko 200 prikazanih slučajeva, pronađeno je samo dvoje dece.
U to vreme policija je nestanke dece tretirala gotovo isto kao nestanke odraslih. Roditeljima je često govoreno da sačekaju 72 sata pre nego što potraga zvanično počne. Ako je u priču bio umešan član porodice, slučaj se često smatrao "porodičnim problemom" i nije ozbiljno istraživan.
Upravo to se dogodilo Boni Loman, otela ju je biološka majka zajedno sa novim mužem i odvela daleko od njenog pravog oca.
Zato je pravo čudo što je Bonin otac uspeo da njenu fotografiju stavi na tetrapak mleka, jer su takvi zahtevi često odbijani. Dok je Boni bila mala i veoma ličila na fotografiju, majka i očuh retko su joj dozvoljavali da izlazi među ljude, zbog čega nije ni išla u školu. Međutim, kako je rasla, dobijala je sve više slobode.
Pažljive komšije promenile su sve
Boni nije imala predstavu šta se zapravo dogodilo. Verovala je da živi sa svojom mamom i tatom. Nije imala mnogo prijatelja i uglavnom se družila sa decom iz komšiluka, ali fotografiju nikome nije pokazivala, držeći se obećanja koje je dala ocu.
U galeriji ispod pogledajte kako izgleda prava devojčica iz crtanog filma "Maša i Medved"!
Ipak, jednog dana slučajno je ispustila fotografiju u kući komšinice. Majka njene drugarice odmah je primetila neverovatnu sličnost između devojčice sa tetrapaka i Boni. Posumnjala je da nešto nije u redu i odlučila da pozove policiju.
Ovog puta policija je reagovala veoma brzo. Muškarac kojeg je Boni smatrala ocem odmah je priveden, a istraga je ubrzo otkrila istinu — Bonina majka i očuh godinama su skrivali dete od njenog biološkog oca. Da bi izbegli policiju, najpre su pobegli u Španiju, zatim na Havaje, a kasnije su se vratili u Ameriku, verujući da više niko neće posumnjati.
Bonin pravi otac nikada nije prestao da traži svoju ćerku. Prema američkom zakonu, odvođenje ili skrivanje deteta od drugog roditelja smatra se otmicom, pa su i Bonina majka i očuh na kraju osuđeni na zatvorske kazne.
Boni se ponovo srela sa ocem, ali joj je trebalo mnogo vremena da se psihički oporavi od svega što je prošla. Godinama kasnije, u jednom intervjuu rekla je rečenicu koja je mnoge potresla:
"Nisu me oteli stranci. Oteli su me ljudi koji su me voleli."
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili fotografija/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbamaWMG uslova korišćenjai propisima Zakona o javnom informisanju i medijima.