Nedavno je institut "Benesse Corporation" sproveo istraživanje među japanskim očevima. Većina tata (96%) je izjavila da, naravno, obožava svoju decu, ali je njihova komunikacija sa naslednicima radnim danima ograničena na samo jedan ili dva sata. Pa kako onda uspevaju da vaspitaju decu ako je vremena tako malo?

Japanski očevi pokušavaju da nadoknade ovaj nedostatak tako što vikendom sve vreme posvećuju deci. Međutim, to nije jedino što pomaže tatama da zasluže ljubav i poštovanje dece.

Redovno koriste sledećih 5 pravila vaspitanja:

1. Disciplina

Važna karakteristika japanskog vaspitanja je pristup disciplini. U Japanu nema mesta za vikanje i fizičko kažnjavanje dece, u ovoj zemlji posebnu pažnju posvećuje se razgovoranju sa decom. Ako je dete uradilo nešto loše, razgovarali ste i to ste zajedno raspravili i zaključili. Prema tatama iz Japana, deca ne rade nešto loše namerno, pa ih zbog toga ne vredi grditi, ali je potrebno da imse objasni.

2. Empatija

Očevi u ovoj zemlji uče svoju decu da saosećaju, pokazuju milost i poštovanje čak i prema neživim predmetima. Na primer, ne kažu: "Nemoj da razbiješ auto". Umesto toga, izgovoriće se fraza: "Igračka boli kada joj ovo uradiš". Ovo omogućava deci da dublje osete svet oko sebe. Zato japanska deca ne razbacuju igračke po sobi, jer unapred saosećaju sa majkom, koja će onda sve to morati da počisti. Tako se razvija svest, a razvijaju se i pozitivne navike.

3. Nežne reči

Kultura roditeljstva u Japanu se razlikuje od mnogih drugih zemalja. Ovi očevi iskazuju ljubav i brigu za svoju decu blagim rečima, mudrim savetima i primerima iz svakodnevnog života. Tate su sigurni da prema deci uvek treba postupati ljubazno - zvanje deteta umilnim imenima i maženje uvek su prisutni u komunikaciji sa decom. Takođe, japanski očevi uče svoju decu toleranciji, poštovanju i izgradnji harmoničnih odnosa sa svetom. Važno je napomenuti da je ovakav pristup roditeljstvu zasnovan na kulturnim vrednostima koje se prenose sa generacije na generaciju.

4. Emocionalni intelekt

Japanske tate posebnu pažnju posvećuju razvoju emocionalne inteligencije kod svoje dece. Pomažu im da prepoznaju i izraze svoja osećanja, dozvoljavaju im da skinu masku i budu ono što su. Ovo se uklapa u ideju japanske filozofije, koja stavlja naglasak na pronalaženje ravnoteže između unutrašnjeg sveta i spoljašnjeg okruženja.

Na primer, ako je dete palo i počelo da plače, tata će mu dozvoliti da izlije sve svoje emocije suzama. Ako je beba ljuta, otac će mu dati slobodu da pokaže agresiju kako ne bi gomilao negativnost u sebi. Ovo je razvoj emocionalne inteligencije.

5. Porodične tradicije

Japanski tate takođe svojoj deci usađuju vrednost porodične tradicije. Zato vikendom slobodno vreme provode sa decom: zajedno idu u bioskop, organizuju piknike, igraju društvene igre. Postepeno, to se pretvara u prijatne navike. Oni uče decu ljubaznosti, učešću u porodičnim aktivnostima i razumevanju moći jedinstva sa voljenima. Ovo pomaže deci da se osećaju važnima i da osećaju da su vredni za mamu i tatu.

(Yumama)

BONUS VIDEO:

Deca za svadbu pripremila iznenađenje svojoj učiteljici folklora Kurir/Z.G.