Roditelj koji izgovori i, još gore, bude uhvaćen u laži pred svojim naslednicima ne samo što daje loš primer deci već može da očekuje da će ga čeda kasnije više lagati u odnosu na vršnjake čiji roditelji ne pribegavaju „belim”, benignim lažima.

Mališani koji su u uzrastu od pet, šest i sedam godina doživeli da ih mame i tate lažu kasnije će mnogo više pribegavati metodi Pinokija, objavili su svetski sajtovi posvećeni roditeljstvu, prenoseći rezultate jednog istraživanja koje je objavio časopis "Razvojna nauka."

Objašnjenje je da deca ne izgrađuju obavezujući odnos iskrenosti prema osobama za koje su konstatovali da su takođe lažovi. Makar to bili i oni koje najviše vole – mame i tate.

"Svet odraslih mora da se preispita šta izjavljuje pred mališanima, jer čak i najbenignija, kako oni smatraju – ’bela’, laž može da ima posledice", upozorio je autor istraživanja Lesli Karver, profesor Univerziteta Kalifornija iz San Dijega. Ujedno je naveo pet najčešćih i pogrešnih rečenica, laži koje mame i tate svesno ili nesvesno izgovaraju deci:

Neće da boli

Odlazak zubaru i lekaru ne bi trebalo da se događa uz ovakvu rečenicu. Jer, jednostavno nije istinita. Bolje je dete pripremiti rečenicama: "Znam da ti se ne dopada i da si uplašen, ali to je za tvoje dobro, pregled i eventualna neprijatnost trajaće kratko." Mališani mogu vizuelno da se upoznaju sa situacijom koja ih očekuje prikazivanjem slika zubarske stolice ili objašnjavanjem kako pregled izgleda.

Sve će biti u redu

U traumatičnim situacijama deca su uplašena. Osećaj straha ih preplavi ne samo kada doživljavaju već i kada čuju ili vide loše vesti. Rečenica „sve će biti u redu" pruža lažan osećaj sigurnosti i dete dodatno doživljava frustraciju. Jer, osim te traume, spoznaje i da su ih oni koje najviše voli slagali. Zato je mnogo bolje koristiti rečenice: "Nemoj da se brineš, učiniću sve da budeš dobro", "Zajedno ćemo proći kroz ovo", "Sasvim je u redu da budeš tužan", "Sve što osećaš možeš da podeliš sa mnom."

Ja to nisam radio u tvojim godinama

Ovakva rečenica stvara potrebu da se dete poredi sa roditeljem. Naročito je problematično to što zbog protoka vremena ne može da se proveri da li su mama i tata kao deca bili nestašni. Odrasle na takvu izjavu navodi pomisao da tom rečenicom deluju edukativno, ali dete je ne doživljava na isti način.

Ostaviću te ovde

Pretnja, naročito na javnom mestu, da će mališan biti ostavljen najmanje može da reši problem, a dete veoma uznemirava. Savet je da je u nekoj problematičnoj situaciji mnogo bolje u formi pitanja zatražiti od mališana da sam odredi posledicu (kaznu) koju će njegovo loše ponašanje izazvati.

Ti si najbolji

U očima svake majke i oca njihovo dete je najbolje, a da li je to i objektivno? Zato je rečenica "Ti si najbolji/najbolja" svakako vrsta laži. Nerealno etiketiranje izaziva kasnije manjak samopouzdanja i strah od neuspeha. Mnogo je bolje da se ne hvali postignut rezultat, već način i trud koje je dete iskazalo: "Svaka čast na energiji koju si uložio u rešavanje tog zadatka."