Kada su u pitanju kongenitalne anomalije (deformiteti koji se uoče odmah po rođenju), govorimo o habilitacionom procesu (procesu osposobljavanja). On podrazumeva stimulaciju kompletnog psihomotornog razvoja deteta: uspostavljanje kontrole glave i trupa, promenu položaja na ravnoj podlozi, stabilnost i izdržljivost u osloncima, sedenje, puzanje, stajanje.

1. Parafin i istezanje

Ranije smo pomenuli da deformiteti mogu da se vide skoro na svim zglobovima - stopalima, kolenima, kukovima, laktovima, šakama. Kao uvod u terapiju stavlja se parafin, koji ima za cilj zagrevanje i opuštanje mekih tkiva. Nakon toga, terapeut počinje sa istezanjem mekih tkiva do granice elastičnosti, a posle pasivnog istezanja ponovo se postavljaju longete (gipsane udlage), čiji je zadatak da očuvaju postignutu korekciju.

2. Smanjenje fizičkih aktivnosti

Kada su u pitanju osteonekroze(proces izazvan poremećajem snabdevanja krvlju osifikacionih centara kosti), koje se javljaju u periodu intenzivnog rasta (najčešće ispod kolena, na kostima stopala, peti) - osnovni terapijski princip je pošteda od jačih fizičkih i sportskih aktivnosti (trčanje, skakanje).

3. Hladne obloge i interferentne struje

U pomenutim zonama može da se javi otok i bolna osetljivost na pritisak. Tada je dobro stavljati hladne obloge (najbolje led, u trajanju od pet do deset minuta), a takođe je adekvatna i primena interferentnih struja (niskofrekventne, naizmenične struje) koje imaju ulogu u poboljšanju vaskularizacije (prokrvljenosti), smanjenju otoka i bola.

4. Vežbe

Ako je segment duže vreme bio u gipsanoj imobilizaciji, a naročito kod dece sportista, vidljive su hipotrofije mišića (smanjenje mišićne mase) i oslabljena mišićna snaga. Zbog slabijeg oslonca na bolnu nogu, nekad je narušena i šema hoda, a mogu da se razviju i posturalni deficiti (loše držanje). Pregled deteta podrazumeva posmatranje posture (stava), merenje mišićne snage i obima pokreta u svim segmentima. Plan terapije podrazumeva, pored smanjenja bola i otoka, jačanje mišićne snage prema mišićnom testu, vežbe za korekciju posture i šeme hoda. Zbog procesa rasta, koji je u tom periodu intenzivan, neophodni su kontrolni pregledi fizijatra na tri meseca.

5. Led

Kod ruptura mišića (prekid kontinuiteta vlakana), za koje smo rekli da mogu da budu delimične ili kompletne - prvi korak je, svakako, konsultacija sa hirurgom. Nakon obavljene dijagnostike on će da preporuči ili imobilizaciju gips šinom, ili operativno rešavanje u težim slučajevima.

Pošto se na mestu kidanja vlakana pojavljuje hematom (krvni podliv), kao i kod većine sportskih povreda neophodno je stavljanje leda tri do pet puta u toku dana, u trajanju od pet do deset minuta. Nakon stavljanja leda, segment treba umotati u suv peškir. Princip je da se krvni sudovi skupljaju (vazokonstrikcija) dok se stavlja led. Umotavanjem u suv peškir, nakon prestanka trljanja ledom, dolazi do naglog širenja krvnih sudova (vazodilatacija), pri čemu se sa mesta povrede brže otklanjaju štetne materije, a bolja prokrvljenost utiče na brže zarastanje tkiva. Tada je dobro utrljati lagano, bez pritiska, neku od antitrombolitičkih masti (Hepalpan, Hepatrombin), jer je njihovo prodiranje na mesto povrede bolje.

6. Ostale terapije posle rupture mišića

Zbog prirode povrede i zbog imobilizacije, kod rupture mišića se takođe vidi hipotrofija muskulature, skraćenje mišića i tetiva. Rehabilitacioni proces je neophodno sprovesti odmah nakon dozvole hirurga. On podrazumeva primenu elektroterapije, hidro-kinezi terapije (vežbe u bazenu), jačanje muskulature, istezanje skraćenih struktura... Ovaj proces mora da se sprovodi pod nadzorom stručnog lica, kako bi se izbegle naknadne povrede tkiva.


Vrste terapija prilikom rehabilitacije: Šta se sve primenjuje kod deformiteta i povreda dece. Foto: Shutterstock

7. Terapija nakon kidanja vlakana tetiva

Rupture (kidanja vlakana) tetiva su najčešće na Ahilovoj tetivi, dugim pregibačima potkolenice, primicačima natkolenice - na donjim ekstremitetima, kao i na dvoglavom mišiću nadlaktice (m. biceps brachii), mišićima rotatorne manžetne ramena i dugom ekstenzoru palca - na gornjim ekstremitetima. Odluku o načinu lečenja (operativno, ili gipsanom imobilizacijom, pri čemu se približavaju krajevi prekinute tetive) donosi hirurg. Dužina imobilizacije varira od četiri do osam nedelja.

Nakon skidanja gipsa, treba odmah započeti sa rehabilitacionim procesom. S obzirom na to da je u pitanju duže trajanje imobilizacije, vidljive su hipotrofije mišića, uz oslabljenu mišićnu snagu i skraćenje povređene tetive.

*U prvoj fazi, na povređenu tetivu se aplikuje led - kao uvodna procedura, koja pomaže boljoj prokrvljenosti i povećanju elastičnosti, a kasnije je dozvoljeno i stavljanje parafina.

*Nakon toga se započinje sa aktivnim i aktivno potpomognutim istezanjem tetive (terapeut pomaže izvođenje pokreta) - do granice bola, kako ne bi došlo do ponovnog kidanja vlakana, a potom se jača mišićna snaga oslabljene muskulature.

*Ako su u pitanju donji ekstremiteti, započinje se sa obukom hoda, uz postepeno povećanje opterećenja na povređenu nogu.

*Kada je oštećenje na gornjim ekstremitetima - pored istezanja skraćenih struktura i jačanja muskulature, radi se i na stimulaciji funkcije ruke u aktivnostima dnevnog života i samozbrinjavanja.

8. Terapija posle povrede ligamenata

Povrede ligamenata (uganuća ili distorzije) su veoma česte, a naročito se dešavaju osobama sa labavim zglobovima i slabim, hipotrofičnim mišićima. Najčešće pogođeni zglobovi su: skočni zglob, koleno, lakat, rame, šaka sa prstima i mali zglobovi stopala.

*Simptomi kod povrede su bol, naročito tokom palpacije (pipanja) mesta povrede, a ubrzo i pojava otoka i hematoma. I ovde je led suvereno sredstvo, koje treba primenjivati nekoliko puta u toku dana, a nakon toga (ako ima hematoma) i lagano utrljavanje gela za tu namenu.

*Primena elektroterapije (interferentne struje, laser) omogućava brže smanjenje bola, eliminaciju otoka i ubrzavanje zarastanja oštećenog tkiva. Povređeni segment treba poštedeti od aktivnosti i primeniti odgovarajuću bandažu.

*Program vežbi za jačanje mišićne snage i održavanja opšte kondicije je naročito važan kod dece koja su u programu sportskih aktivnosti, kako bi se što spremnija uključila u program treninga.

Lečenje upale tetiva

Upale tetiva su česte kod prekomernog napora mišića, naročito pri nošenju neadekvatne obuće. Javljaju se uglavnom na karakterističnim mestima: na pripoju tetiva, tetivnim omotačima, ili na prelazu mišićno-tetivnog dela. Najpre ih odlikuje laka bolna osetljivost i zategnutost pri pokretu. Kasnije, ako se ne sprovede pravilno lečenje, odlikuje ih delimična ili potpuna nemoć ugroženog segmenta.

Lečenje u prvoj fazi podrazumeva stavljanje hladnih obloga ili trljanje ledom - nekoliko puta u toku dana, imobilizaciju gips-šinom zbog poštede bolnog segmenta, uzimanje nekog antiinflamatornog leka (Diklofen, Brufen). Takođe je korisna i efikasna primena neke od elektroterapijskih procedura (određuje ih lekar), koje imaju za cilj smanjenje bola i otoka, kao i ubrzavanje regeneracije. Po smirivanju upale, neophodno je započeti sa doziranim vežbama za povećanje obima pokreta i jačanje mišićne snage, kako bi se postigao što bolji funkcionalni oporavak i preveniralo ponovno oštećenje.

Dr Danijela Vukićević, fizijatar