Mucanje je govorni poremećaj koji je karakterističan čestim ponavljanjima glasova ili slogova, jednosložnih reči, produžavanjem glasova i blokadama.

Mogu se pojaviti i sekundarna ponašanja poput tikova (preterano treptanje, nevoljni pokreti glave), objašnjavaju u Centru logopedije ValMod u Varaždinu.

Važno je napomenuti kako u razvoju govora, kao i u razvoju uopšte, među decom postoje velike razlike. Dete prvu reč može da izgovori s devet meseci, ali i s dve godine, a da se kasnije govor normalno razvija.

Prema lestvici razvoja govora, prvi problem je nedovoljno razvijen govor.

Prvi znakovi mucanja

Već od prvih meseci treba pažljivo da slušate dete. Do osmog meseca dete treba da reaguje na glasovni podsticaj, izgovara nekoliko slogova, te treba proći fazu vokalizacije i gukanja.

U uzrastu od 21 mesec treba da govori barem osam reči sa značenjem, da oponaša zvuk koji čuje, imenuje i pokazuje jednu ili dve slike. Kad dete postane sposobno da izgovara veći broj reči s određenim značenjem, počinje da shvata da se dve reči u govoru mogu povezivati ("mama, daj!", "mama, vode!"...). Tako dete počinje da se služi jednostavnim rečenicama koje u početku nisu potpune, ali su dovoljno jasne i okolini razumljive.

Deci od druge do četvrte godine treba se obraćati jasnim i jednostavnim rečenicama, ali i nadograđivati ono što su rekla (Idemo napolje. Da, idemo napolje). Što se tiče izgovora, deca u dobu između tri i tri i po godine moraju ispravno izgovarati glasove p, b, t, d, k, g, m, n, j, f, v, h, l, a, e, i, o, u. Glasovi s, z, c, š, ž, č, ć, dž, đ, r, lj i nj mogu se tolerirati najduže do pete godine, a onda potražiti pomoć. Ako kod deteta primatite neka druga odstupanja u govoru, kao što su mucanje ili brzopletost, trebalo bi što ranije da intervenišete.

Mucanje u dečjem uzrastu

Mucanje je mnogo češće nego se mislilo te pogađa oko 11 posto četverogodišnjaka, pokazala je zajednička studija Univerziteta Melbourn, Instituta za istraživanje Murdoch i Univerziteta Sidnej na više od 1600 dece.

Mucanje se najčešće pojavljuje između 2. i 5. godine života. Prema statističkim podatcima, učestalost mucanja kreće se oko 2.4 odsto u vrtiću i 1 odsto u školski te se češće javlja kod dečaka nego kod devojčica.

Razvojno mucanje često nestaje u kasnijem uzrastu, a pogađa više dečake nego devojčice. Iako se roditelji često brinu zbog mucanja njihovih mališana, studija je utvrdila kako ono ne ostavlja društvene i emocionalne posledice vidljive u kasnijem životu, piše Medical Express.

Ako je dete premalo za terapiju, roditelji će dobiti logopedski savet kako se postaviti, reagovati i pomoći detetu.

Koji je uzrok mucanja?

Uzrok mucanja nije poznat. Porodične studije pokazale su da postoji genetska predispozicija za razvoj mucanja, ali, ne može se zanemariti ni uticaj okoline u kojem se nalazi "okidač" (stresan događaj za dete) koji dovodi do aktiviranja mucanja. Takođe, pokazalo se da dečaci imaju veću sklonost razvojno perzistentnom mucanju, za razliku od devojčica koje se brže oporavljaju (3:1 u školskom uzrastu). Neki od ključnih faktora oporavka od mucanja su: rana pojava mucanja (pre treće godine), dobre jezične, fonološke i neverbalne sposobnosti, ženski pol i negativna porodična anamneza. Mucanje se češće javlja kod dece koja imaju slabije jezične sposobnosti, problem slušnog procesiranja (obrade zvuka), teškoće u praćenju ritma, ADD i hiperaktivnost - pojasnili su u Centru logopedije ValMod.

Može li mucanje proći samo po sebi?

Za mucanje nema leka. Potrebna je rehabilitacija koja iziskuje maksimalan angažman pojedinca u kontinuiranoj i konstantnoj primeni naučenih tehnika i metoda. Mucanje je poremećaj, nije bolest.

Može li se mucanje pojaviti u odrasloj dobi?

Mucanje se može pojaviti i u odrasloj dobi ukoliko postoji uticaj okoline, psihološki, sociološki okidač kojim puca "najslabija karika", a to je govor.

Može li se mucanje izlečiti?

Za mucanje nema leka. Potrebna je rehabilitacija koja iziskuje maksimalan angažman pojedinca u kontinuiranoj, doslednoj i konstantnoj primeni naučenih tehnika i metoda. Mucanje je poremećaj, nije bolest.