Još od nastanka prvog testa inteligencije davne 1904., inteligencija se isključivo povezivala sa školskim uspehom. Ali Hauard Gardner, američki psiholog i profesor sa Harvarda, napravio je veliki preokret u tome, govoreći da testovi inteligencije ne uzimaju u obzir širok raspon drugih sposobnosti koje ljudi imaju, ali ni uticaj kulture.

Tako je nastala teorija višestruke inteligencija prema kojoj postoji osam vrsta inteligencije, a u poslednjih nekoliko godina je dodata i deveta.

Prema Gardneru, inteligencija je sposobnost rešavanja problema koji se cene u jednom ili više kulturnih okruženja. Zapravo, niko pre njega nije primetio da kulturne vrednosti utiču na to da li će čovek uopšte biti u prilici da izvršava zadatke koji će mu pomoći da razvije neke veštine, a time i određene vrste inteligencije.

Svih osam (devet) vrsta inteligencije o kojima Gardner govori međusobno su povezane i nužne za produktivno delovanje u društvu. I njih čovek već poseduje, ali potrebno je raditi na njihovom daljem razvoju kako bismo otkrili u čemu smo najbolji. Pritom je ključno opažanje onoga u čemu smo dobri, a u čemu nismo.

Danas nastavnici pokušavaju da pomoću školskih zadataka podstaknu razvoj svih osam (devet) vrsta inteligencije i prilagode sadržaj različitim učenicima. Međutim, to nije tako na svim nastavnim predmetima, a i u velikoj meri zavisi od osobnosti samog učitelja ili nastavnika i njegovom shvatanju inteligencije. 

Zato je, kao i uvek u vaspitanju, ključna uloga roditelja.

Baš iz tog razloga uz opise pojedinih vrsta inteligencije u nastavku donosimo i ideje kako kod svog deteta možete da podstaknete razvoj određene vrste inteligencije.

1. Verbalno-lingvistička inteligencija odnosi se na, kako joj i samo ime kaže, dobru sposobnost korišćenja reči, sintagmi i rečenica, bilo u pisanom ili govornom obliku. Deca koja imaju istaknutiju ovu vrstu inteligencije vole da razmišljaju u rečima. Često se može primetiti da i u igri sa drugom decom kod njih dominiraju objašnjavanje i opisivanje onoga što rade, a istovremeno su takva deca i veliki zaljubljenici u knjige.

Zato im je potrebno da što više čitaju, osigurajte im sveske u koje mogu da zabeleže svoje misli (a koje neće biti školske sveske), osmislite sa njima igre rečima, izrezati im slova sa kojima mogu sami da stvaraju nove reči i slično, upisati ih na tečaj stranog jezika ili radionice kreativnog pisanja.

2. Logičko-matematička inteligencija vezuje se uz korišćenje brojeva, dobro uočavanje uzročno-posledične veze, logičko zaključivanje i sposobnost otkrivanja obrazaca. Deca kod kojih je ona izražena vole da rešavaju rebuse, zagonetke, mozgalice i da stvaraju vlastite šifre. Njih zanima i kako izgleda svemir, zašto je trava baš zelene boje ili pak kako se klasifikuju sisari.

Njihovu želju za znanjem ćete zadovoljiti odlascima u muzeje i opservatorije ili čak kupovinom igračaka poput paketa za izradu vulkana, hemijskih ogleda prilagođenih njihovom uzrastu i slično.

3. Ako dete ima osećaj za boje i linije, ako pokazuje smisao za grafičku prezentaciju ideja putem crteža ili čak se vrlo lako snalazi u bilo kojem novom prostoru, kod njega je naglašeno razvijena prostorna inteligencija.

Takvom detetu su potrebne kockice, što više pribora za crtanje i slikanje, pribor za izradu modela i maketa (možete se poslužiti i običnim kartonskim kutijama) i slagalice, ali i poseta muzejima umetnosti.

4. Da li dete pleše od malih nogu, sanja o tome da postane balerina ili break-dancer ili bavljenje sportom voli više od ičega, jasno je da je kod njega naglašena telesno-kinestetička inteligencija.

5. Dete se koristi svojim mentalnim sposobnosti za koordinaciju pokreta, a dodatno možete da je podstaknete igranjem dramskih uloga, upisivanjem časova plesa ili sporta prema kojem dete pokazuje najveći afinitet.

6. Muzičku inteligenciju vrlo lako možete prepoznati kod dece koja su nadarena za pevanje ili sviranje, koja lupaju nogama ili rukama stvarajući određene ritmove ili pak stalno nešto pevuše ili mrmljaju. Dodatno ćete ih stimulirati upisom u muzičku školu i pohađanjem koncerata koji su primereni detetovom uzrastu.

7. Ako dete voli da boravi u prirodi, skuplja lišće, žirove i semenke, obožava da provodi sate sa kućnim ljubimcem ili  pomaže u bašti na svoj simpatičan način, kod njega je razvijena naturalistička inteligencija.

Dodatno možete da je podstičete odlaskom na kampovanje, dugim šetnjama vikendom, odlaskom u azil za životinje, radom u vrtu, pa čak i planinarenjem na mesta koja su prihvatljiva za dete.

8. Međutim, pored ovih vrsta inteligencije koje pokazuju našu sklonost ka određenim praktičnim veštinama i sposobnostima, jednako su tako važne i one veštine koje razvijamo u dodiru sa drugim ljudima i sa samim sobom. Zato je važno kod deteta razvijati i interpersonalnu i intrapersonalnu inteligenciju.

Interpersonalnu možete rauvijati organizacijom društvenih igara u svom domu sa detetovim prijateljima ili odlascima na dečje društvene događaje, dok je kod razvijanja intrapersonalne važno da detetu omogućite da bude samo sa sobom. Tako će postati svesnije sebe i svojih vrlina, svojih želja i planova.

9. U posljednjih nekoliko godina govori se još i o egzistencilističkoj/duhovnoj inteligenciji koja se odnosi na meditaciju, razmišljanje o smislu života i istraživanju vere.

To ćete kod svog deteta primijetiti tek u tinejdžerskom uzrastu jer do svoje 12. godine deca ne mogu da razmišljaju na tako apstraktnom nivou. Tada je poželjno da ih uputite na knjige o filozofiji, ljubavi i svemu ostalome što ih zanima, a sa njima možete podeliti i svoje mišljenje.