Surogat majka je definisana kao ženska osoba starija od osamnaest godina života, koja bez naknade ili sticanja bilo kakve imovinske koristi, u cilju davanja deteta po rođenju - donoru ili drugom licu, nosi embrion ili fetus... začet postupkom biomedicinske potpomognute oplodnje.

Mišljenja u vezi ove teme smo potražili od više osoba, različitih «profila», jer za svaki problem postoji lični ugao gledanja, a celina može da se sagleda tek kada se problem prouči iz različitih uglova.

PRIČA PRVA

Marija, koja sada ima dvadeset i devet godina, u trinaestoj je doživela saobraćajnu nesreću. Tada joj je izvađena materica i stavljena tačka na njeno materinstvo... Zračak nade se pojavio onog trenutka kada je shvatila da postoji mogućnost surogat majke. Ali, donošenjem pomenutog Zakona, oduzeta joj je i ta, za nju jedina mogućnost. Marija nije udata...

- Da budem iskrena, u svaku vezu ulazim sa mišlju da čoveku koji me voli nisam u stanju da rodim naše dete. Obradovala sam se kada sam čula da postoji ova mogućnost... Moja sestra, koja ima troje dece, odmah je rekla da bi ona sa radošću bila surogat majka. Ali, to je za sada nemoguće.

PRIČA DRUGA

Slavica je tridesetšestogodišnja uspešna poslovna žena. Pored toliko obaveza, «uspela» je i da se uda pre pet godina. Ali, ne uspeva joj da se ostvari u ulozi majke. Pokušala je već tri puta sa veštačkom oplodnjom, ali bezuspešno. Dve trudnoće su se završile spontanim pobačajem.

- Čula sam za surogat majku. Dugo sam razmišljala, ali nikako nisam uspela da iskanališem svoj stav o tome. Stalno mi se javljaju protivrečna osećanja. Pokušavam da sagledam situaciju iz ugla žene koja bi pristala da bude surogat majka. Iako nisam majka, ne mogu da zamislim kako bih se odrekla deteta koje rodim (bez obzira ne sve potpisane ugovore). Sa druge strane se nalazim ja, koja bezuspešno pokušava da održi trudnoću, prolazeći kroz pakao spontanog pobačaja baš onda kada mislim da je sve u redu. Smatram da je ovaj način rešavanja neplodnosti plemenito delo, i da nije protivan prirodi. Čak sam sebi postavila pitanje: «Čije bi to dete bilo, na kraju?». Ali, mislim da to nije ni važno. Jedino je važno da onaj ko odluči da se brine o njemu, ima dovoljno ljubavi. A deca ne pripadaju nikome... Da li bih ja to mogla da uradim? Iskreno, za sada mislim da ne bih. Ali sam protiv toga da se takva mogućnost zakonom zabrani.

PRIČA TREĆA

Zorica je četrdesetogodišnja žena, koja je kao veoma mlada devojka ostala u drugom stanju i odlučila se za prekid trudnoće. Prilikom kiretaže, oštećena joj je a odmah potom i odstranjena materica. Za usvajanje deteta se odlučila pre deset godina. Sada je majka devetogodišnje devojčice Mie.

- Kada sam prolazila kroz nemogućnost ostvarenja roditeljstva, pomoć sam tražila na raznim mestima. Tada nisam ni znala za opciju surogat majke, ali vidim da ni sada nije dozvoljena kod nas. Ja sam ZA, ali samo u slučajevima u kojima je zaista nemoguće imati bebu. Nažalost, malverzacija će uvek biti, a biće i onih koji će za to da plaćaju. Roditelj je onaj uz koga dete odrasta. Najteže je vaspitati ga da jednog dana postane uspešan i pošten čovek, karakteran. Mislim da je zabrana svakog oblika surogat majki diskriminacija. Moj suprug i ja smo dete usvojili, ali samo mi znamo kroz šta smo prošli dok nismo završili kompletnu proceduru, trajalo je mnogo duže od devet meseci. Za sve postoje protokoli i procedure. Pa, zar nije moglo da se napiše i za surogat majku. Ja sam se ostvarila u ulozi majke, a najlepši trenutak je bio kada mi je moja, tada četvorogodišnja devojčica, uz zagrljaj rekla: «Ja znam da me ti nisi rodila, ali samo tebe i tatu volim».

MIŠLJENJE STRUČNJAKA

Doktorku Mimu Fazlagić, ginekologa Ginekološko-akušerske klinike «Narodni Front», pitali smo za mišljenje o zabrani lečenja neplodnosti uz pomoć surogat majke.

- O pitanju surogat majke smo dosta diskutovali i mi, ginekolozi, između sebe. Rečeno nam je da su Zakonom zabranjene surogat majke kako ne bi dolazilo do trgovine i zloupotrebe. Međutim, naš način razmišljanja je drugačiji. Svako od nas se sreo sa komplikovanim slučajevima u praksi. Recimo, žena je izgubila matericu zbog povrede u saobraćajnoj nesreći, ili je materica izvađena posle povrede prilikom kiretaže, zbog komplikacija na porođaju, možda zbog mioma... Sve te žene imaju sačuvane jajnike, njihove jajne ćelije su zdrave. Svaka od njih je pitala svog doktora o potencijalnoj surogat majci, koja bi u njihovom slučaju bila majka ili sestra, koje su već pristale na tu opciju. Odgovor lekara je da je to medicinski izvodljivo, ali da nije dozvoljeno zakonom.

Zbog takvih slučajeva, žao nam je što je tim ženama uskraćeno da budu majke. Ja sam imala nekoliko takvih slučajeva, od kojih jedan nedavno. Pacijentkinja zbog problema sa matericom ne može da iznese tudnoću, a ima tri sestre - od kojih je svaka spremna da to uradi za nju. Ne može da se barata ciframa - koliko takvih žena ima kod nas, jer mnoge kriju dijagnozu te vrste, ali u tome i jeste glavni problem. Naš zadatak je da pomognemo svakom pojedincu koji se razlikuje, i da uložimo napor za poboljšanje kvaliteta života svakog čoveka.

REČ PRAVNIKA

U Ministarsvu za zdravlje Republike Srbije, razgovarali smo sa Zoricom Pavlović, pravnicom.

Koji su razlozi, tokom javne rasprave, navedeni protiv surogat materinstva u Zakonu o lečenju neplodnosti?

- Surogat materinstvo nije opšte prihvaćeno u većini zemalja koje omogućavaju lečenje steriliteta metodama biomedicinski potpomognutog oplođenja. To je dozvoljeno u manjem broju zemalja. Takođe, predmet našeg Zakona su samo mogućnosti upotrebe medicinskih metoda biomedicinski potpomognutog oplođenja, uključujući i davanje polnih ćelija paru koji će da dobije dete, a u izuzetnim slučajevima i samoj ženi koja nema partnera. Surogat materinstvo zadire i u domen porodičnih odnosa, zato što žena koja je rodila dete ne postaje majka, već žena ili par koji je to «naručio». Ovde se, u stvari, radi o usvojenju deteta koje se rodi na takav način, od strane para, a to je materija drugih zakona. Takođe, iskustva sa surogat materinstvom imaju i socioloških nedostataka, zato što su se vrlo često javljali sudski sporovi oko prava na dete - kada se surogat majka predomisli, pa neće da da dete paru. To, svakako, ima loše posledice na dete, naročito ako se spor ne reši u vrlo kratkom roku. Imajući u vidu praksu dugih sudskih sporova u našoj zemlji, oko manje složenih stvari, moglo bi se desiti da prođe i nekoliko godina a da spor ne bude rešen, a da se u međuvremenu ne zna ko vrši roditeljsku dužnost.

U zemljama u kojima je dozvoljeno surogat materinsvo, država preko socijalne službe preuzima dete do okončanja spora, što i te kako može da ima posledice na razvoj deteta. Takođe, i kulturološki, tradicionalni, verski i drugi razlozi su bili razmatrani prilikom odlučivanja o surogat materinstvu. Pre svih, cenjen je interes i bezbednost deteta, kao i zaštita njegovih ljudskih prava, a imajući u vidu sve navedeno. Napominjem da poslanici u Skupštini nisu podnosili amandmane za unošenje surogat materinstva u Zakon, tako da smo zaključili da o tome postoji saglasnost i da je o tome potrebno još razgovarati. Takođe, i u toku javne rasprave koja je vođena, nije bilo zvaničnih zahteva stručnih krugova, osim pojedinačno - od strane građana, pa smo zaključili da i u tom pogledu većina građana i stručnjaka podržava unetu odredbu u Zakonu.

Da li žene iz naše zemlje mogu da traže surogat majku u drugoj državi, gde je ovaj oblik lečenja neplodnosti zakonski dozvoljen?

- Naše zakonodavstvo se odnosi na ono što se radi u našoj zemlji i našim zdravstvenim ustanovama, kao i u ustanovama koje se bave usvojenjem. Ako bi naša državljanka htela da sprovede proceduru u vezi sa surogat majkom iz inostranstva, taj postupak do usvojenja bi morao da se obavi u toj drugoj zemlji, pod uslovom da je tamo dozvoljeno da se dete daje strankinji… Čini mi se da je to vrlo komplikovana procedura, i ja zaista nikome ne bih mogla da je preporučim.

Ostvariti roditeljstvo, jedan je od iskonskih, najplemenitijih i najjačih nagona čoveka. Nekada to ne ide lako. Ali, ako postoji želja, sigurno je moguće da se pronađe i način.

Vesna Stanimirović