Svi ćemo se lako složiti s tvrdnjom da se rođenjem deteta stvara osnovna jedinica svakog društva – porodica. Zbog toga je važno, da bismo imali srećno i zdravo društvo, da i porodica bude skladna, uspešna i zadovoljna. A sve to zavisi od kvaliteta života u svakoj porodici pojedinačno. Ako odemo i korak dalje, bitni su zadovoljstvo i ostvarenost svakog člana porodice ponaosob.

Trudnoća sve menja

Dolazak bebe u kuću priprema se i organizuje gotovo od trenutka spoznaje da će mali član porodice ugledati svetlost dana kroz devet meseci. Parovi se pripremaju psihički, buduće mame menjaju ishranu, navike. Preuređuju se domovi, kupuju neophodne sitnice i krupni komadi nameštaja…

I komunikacija među budućim roditeljima dobija nove teme. Životni ritam se menja, buduća mama je sve umornija i pospanija, zatim ushićena i nervozna, da bi, kako se srećni događaj približava, postala nestrpljiva. Neretko se dešava da okolina, a i ona sama, primete strah i zabrinutost. Intimni trenuci i nežnost ponekad se prorede, pa čak i potpuno nestanu za vreme trudnoće. To često traje i dugo po rođenju deteta. Sve to unosi velike promene u odnos budućih roditelja. Njih dvoje su iz ljubavi i poštovanja odlučili da svoje živote posvete jedno drugom i da iz ljubavi osnuju svoju malu porodicu. Dok se ta porodica stvara i rađa, jezgro počinje da trpi.

Kada je mama samo mama

Posle porođaja mnoge žene svoju celokupnu ličnost i sva interesovanje preusmere na bebu i na njene potrebe: postaju mame. Posvećene i odgovorne, najčešće ne pridaju važnost svojim potrebama za snom i hranom. Sigurnost i zadovoljstvo bebe su joj jedina i najvažnija briga. U takvoj situaciji gotovo da potpuno gase u sebi ulogu supruge – životne partnerke. Na taj način partner dobija ulogu tate i u očima mame gubi ulogu partnera. S druge strane, može se desiti da uloga mame nije osvešćena kao primarna, te da svakodnevne aktivnosti i hronični umor onemogućavaju ženu da se posveti sebi, poslu, izlascima, hobiju u onoj meri koliko bi ona to želela. Ona postaje nezadovoljna, ljuta na situaciju u kojoj se nasal, pa čak i ljubomorna na slobodu svog partnera, što dovodi do čestih svađa, prebacivanja i dugotrajnog nezadovoljstva. Ovakve situacije su veliki izazov za brak i zajednicu.

Sve naše uloge

Svi u sebi nosimo mnogo uloga. Rođenjem je svaka žena najpre bila ćerka, možda sestra i unuka. Kasnije u životu postaje drugarica, simpatija, devojka, kuma, učenica, možda studentkinja, zaposlena devojka.

(Ne)funkcionalna vezaVeza u kojoj postoje česta neslaganja nije po definiciji nefunkcionalna. Mnogi parovi dobro funkcionišu samo onda kada postoji konstantna tenzija odnosno sučeljavanje stavova. U ovakvim vezama povezanost partnera i trenuci nežnosti najčešće su podjednako prisutni kao i konflikti. Važno je razlikovati stil komunikacije u zajednici s povezanošću, zadovoljstvom i ostvarenošću svih članova porodice u svojim ulogama

Sazrevanjem postaje partnerka, žena, majka. Sve ove uloge imaju svoju važnost u procesu formiranja osobe. Ono što je još važnije, svaka uloga ima svoju potrebu – vrednost koja je bitna i čije ispunjenje (življenje) ili neispunjenje doprinosti da se osoba oseća dobro ili loše u toj ulozi: poštovanje, ljubav, uspeh, sigurnost, posvećenost, iskrenost i slično. Često više uloga ima zajedničku vrednost. Ali, u nekim ulogama te vrednosti se razlikuju. Na primer, u ulozi supruge ženi su važne ljubav i sigurnost, a u ulozi zaposlene žene to su poštovanje i uspeh. Kada neka uloga nije življena na pravi način i kada su neke vrednosti sputane, dolazi do nezadovoljstva i rezignacije.

Svaki bračni partner, osim uloga muža i žene i novostečenih uloga mame i tate, ima i uloge koje su građene tokom života. Ukoliko se rođenjem deteta balans između kvaliteta življenja ovih uloga bitno naruši i ostane narušen duže vreme, najpre se javlja pojedinačno nezadovoljstvo partnera, zatim se širi na par i potom na celu porodicu.PageBreak

Sagledajte partnerove potrebe

Osnova zadovoljstva krije se u sagledavanju sopstvenih i partnerovih potreba u ulogama koje oboje imaju u životu, kao i ostvarivanju balansa između njih. Pod tim se ne podrazumeva kvantitet vremena koje provedemo u različitim ulogama već kvalitet življenja svake od uloga. Da bi jedna osoba bila zadovoljna, važno je da postigne ravnotežu između uloga koje ima u životu i da za to ima razumevanje i podršku partnera. To konkretno znači da su iskrena komunikacija i međusobno poštovanje osnov uspešne veze ili braka.

Nije nužno (pa ni moguće) da partneri budu posvećeni jedno drugom sve vreme kada su u kući. Mnogo je važnije da ono malo vremena koje mogu da provedu zajedno, budu upućeni jedno na drugo i razgovaraju o temama ili se bave aktivnostima koje ih povezuju i jačaju njihovu vezu. S druge strane, važno je poštovati potrebu partnera da se posveti svojim aktivnostima koje ne uključuju drugog, a njega čine zadovoljnim i ostvarenim. 

Tajna je u posvećenosti

Ključ uspeha je kvalitetno živeti svaku ulogu koja nam je važna. Drugim rečima, kada smo u ulozi roditelja, radimo to najbolje što umemo; kada smo s partnerom, budimo posvećeni odnosu i zajedničkom zadovoljstvu; kada smo s prijateljima, družimo se opušteno; kada smo na poslu, budimo efikasn, a kada odvojimo vreme za sebe i svoje lične potrebe, uživajmo u tim trenucima – kvalitetno. Nezadovoljstvo nastaje u (neuspešnim) pokušajima da ostvarimo sve uloge u jednom trenutku.

Dakle, samospoznajom šta nas čini srećnima, iskrenom komunikacijom i podrškom partnera moguće je ostvariti kvalitetnu vezu i zadovoljstvo u njoj – i u tako izazovnom periodu koji nastaje rođenjem deteta.

Tekst: Mirjana Gomilanović, ACC, profesionalni akreditovani kouč, specijalizovana u oblasti ostvarivanja životnog balansa