"Kada je pravo vreme za drugo dete?" Na ovo pitanje ne postoji jedan, univerzalan odgovor koji bi se mogao primeniti na sve roditelje. Odnosno, i mala i  velika vremenska razlika među decom ima svoje i prednosti i svoje nedostatke.

Mala uzrasna razlika među decom

Prednosti male uzrasne razlike:

Iskustvo u roditeljskoj ulozi. Još uvek niste zaboravili "bebeće" faze, (male trikove prepovijanja, hranjenja...), a rutina koju ste stekli sa prvom bebom sada vam omogućuje određenu uštedu u vremenu.

Veća sigurnost. Iskustvo sa prvorođenim detetom (bez obzira što ono može biti sasvim različito od drugorođenog), stvara određenu dozu sigurnosti kod roditelja. Zahvaljujući tome, većina mama se opuštenije i slobodnije ophodi sa svojom bebom.

Istovremeno odrastanje. Kada su deca bliska po uzrastu, vi im niste toliko neophodni kao saučesnik u igri, kao da imate jedno dete, ili dva deteta među kojima je velika uzrasna razlika. Ovako, oni stalno imaju sa-druga u igri a pored zajedničkih interesovanja mogu pripadati i istoj vršnjačkoj grupi. Odnosno: mlađe dete biva rado prihvaćeno u vršnjačkoj grupi svog starijeg brata ili sestre, ukoliko je uzrasna razlika mala, kao i obrnuto.

Nedostaci male uzrasne razlike:

Rastrzanost roditelja. Svako dete ima svoje potrebe, želje, navike, zahteve. Roditelji često ne uspevaju da se sa dovoljno strpljenja posvete i jednom detetu a još manje da se "podele" vremenski, emotivno, motivaciono na dvoje ili više dece.

Dečje svađe. Deca koja su uzrasno bliska traže svoj identitet u odnosu na svog brata ili sestru, ali se takođe stalno takmiče za veću naklonost svojih roditelja. Oni misle da roditeljsku ljubav moraju da zasluže time što će biti brži, jači, spretniji... što izaziva stalna takmičenja i čestu međusobnu netrpeljivost.

Ljubomora. Problem ljubomore može se pojaviti i kada je uzrasna razlika među decom 18 meseci, ali je najizrazitija ukoliko je razlika od tri, pet do sedam godina. Naime, roditeljsko posvećivanje bebi i zadovoljavanje njenih različitih potreba, (od prepovijanja i hranjenja do maženja) dovodi do osećanja zapostavljenosti kod starijeg deteta. Doživljavanje odnosa sa roditeljima kao uskraćivanje njihove ljubavi i vremena, može prouzrokovati različite reakcije na bebu, (napadi besa, ignorisanje, vraćanje u stadijum kada su i sami bili bebe…) ali i određene prepreke u razvijanju pozitivne slike o sebi, razvoju samopouzdanja itd.PageBreak

Velika uzrasna razlika među decom

Prednosti velike uzrasne razlike (od sedam i više godina) su:

Izostanak ljubomore. Prvorođeno dete sa 7 ili više godina je već u velikoj meri oformljeno i izgrađeno, pa se može smatrati jedincem. Zahvaljujući tome što dete sa sedam godina ili starije, u bebi ne vidi konkurenciju za roditeljsku pažnju niti opasnost i rizik za svoj integritet - ljubomora izostaje.

Roditeljska posvećenost. Roditelji imaju vremena, strpljenja, motivacije i iskustva da se dovoljno posvete svakom svom detetu, i da sa svakim formiraju jedinstven odnos. Upravo uverenje da za njega roditelji imaju dovoljno vremena i strpljenja, da ulažu napor da ga čuju i razumeju – osnova je samopouzdanja svakog deteta.

Nedostaci velike uzrasne razlike su:

Izostanak bliskosti. U određenim periodima odrastanja starija deca su previše zaokupljena sopstvenim problemima da bi se posvećivali svojoj mlađoj braći ili sestrama. Potrebno je vreme da i mlađi poodrastu kako bi bili što ravnopravniji starijima.

Složeni odnosi među decom. Najčešći model ponašanja u porodicama sa velikom uzrasnom razlikom jeste: mlađe dete gleda u starijeg kao u neprikosnoveni autoritet što se često pretvara u tiraniju starijeg i nemoć roditelja da ovo stanje u porodici promene. Odnosi se dodatno komplikuju time što mlađe dete odaje utisak kao da uživa u ispunjavanju zahteva starijeg. Iz ovog složenog odnosa imitiranja starijeg brata ili sestre (posebno kada su deca istog pola), lako se razvija osećaj inferiornosti mlađeg deteta. PageBreak

Roditeljske greške

Bez obzira da li je uzrasna razlika među decom velika ili mala, najčešće greške koje roditelji sa dvoje ili više dece čine su:

Neobjektivna očekivanja. Roditeljska očekivanja od mlađeg deteta obojena su iskustvom koje su imali sa starijim. Stalnim pritiskom na mlađe dete da bude slično starijem u onim poljima gde ste vi zadovoljni, tj. da bude bolje od starijeg u onim oblastima gde ste vi nezadovoljni – gušite potencijale mlađeg deteta.

Samostalno rešavanje konflikata. Učite svoju decu da u što većoj meri svoje svađe i nesuglasice rešavaju bez vašeg učešća. Samo u slučajevima kada svađa postane fizičko ili psihičko povređivanje – vreme je da se i vi umešate. Svojim ne-mešanjem vi učite decu samostalnosti i utičete na učvršćivanje njihovih međusobnih odnosa.

Stalna poređenja. ("Kako on to može a ne možeš ti", "U tvojim godinama on je to umeo...") Kada decu poredite vi jačate njihovu međusobnu ljubomoru i podstičete želju za još većim takmičenjem. Takođe, ono dete koje više hvalite postaje superiornije a ono od koga tražite da se promeni, tj. u nekoj oblasti poboljša svoje ponašanje postaje nesigurnije, zatvorenije, inferiornije.

Njihov tajni svet. Jedna od najvećih dragocenosti odnosa braće i sestara jeste njihov tajni svet. Zato, ne tražite od jednog deteta da vam “cinkari” onog drugog, i nemojte insistirati da baš sve znate. Čak i u slučajevima kada vam se čini da se oni udružuju u jedan tim, i to protiv vas – oni jačaju svoju međusobnu vezu.

Svi roditelji očekuju i žele da njihova deca međusobno budu bliska i imaju podršku jedno u drugom.

Često se kao razlog za rođenje drugog deteta, može čuti: "Da ... (ime prvorođenog) ne bude sam(a)", što je, naravno, pogrešan razlog za rođenje drugog deteta. Na žalost, nema garancije da će se vaša deca slagati na način koji vi očekujete, da će od prvog susreta postati nerazdvojni i da će zauvek biti podrška jedni drugima. Uostalom, ako se osvrnete oko sebe, lako ćete među svojim prijateljima, rođacima ili u sopstvenim primerima pronaći i onu braću i sestre koji su zaista bliski kao i one koji ni ne govore.