Kada se rodi prvo dete, roditelji svu pažnju posvećuju njemu. Neiskusni i najčešće nespretni u novim ulogama, previše brinu i bdiju nad njim. Kada mama shvati da je ponovo trudna, nakon prve radosti i/ili šoka, počinje da se preispituje kako će uopšte moći da voli neko drugo dete osim svog mezimčeta.

Zbog toga deo trudnoće posvećuje pripremi sebe i starijeg deteta na dolazak bebe (drugo dete najčešće dugo nosi "nadimak" beba čak i posle upisivanja u matičnu knjigu rođenih). Neke mame u porodilištu više vremena provedu razmišljajući o detetu kod kuće nego u poklanjanju nežnosti tek rođenom čedu. Prvi meseci života drugog deteta posvećeni su uspostavljanju ravnoteže i brizi da starije ne oseti kvalitativnu promenu (nagore), ne postane ljubomorno i slično.

Treće dete, bilo da je trudnoća planirana ili ne, uživa sve blagodeti bebećeg života. Roditelji su već dovoljno iskusni u ophođenju sa bebom a stariji mališani se zabavljaju na svoj način, tako da mu ne preostaje ništa drugo nego da bude slatko i kao takvo maženo i paženo od svih. Baš kao da je prva beba, samo što su mama i tata mnogo opušteniji. Idealno!

Iz svega ovoga proizilazi da je najteže biti srednje dete-beba. Kako deca rastu, pred srednjim se javljaju novi izazovi. Najstarije krči put, ono što radi nijedno dete iz porodice nije uradilo (polazak u školu, uspesi na takmičenjima, ispadanje zuba, ocene i slično) i time zaslužuje česte pohvale i podršku. Najmlađe, sa druge strane, šarmira samom činjenicom da je beba. Srednje više nije beba, a i sve što uradi starije je već na neki način uradilo. Dakle, nema dovoljno materijala za hvaljenje i sticanje specijalne pažnje.

Ledeni breg

Kao i svi ljudi i deca imaju osnovne potrebe i motivatore koji se ispoljavaju kroz određena ponašanja. To konkretno znači da ponašanje vašeg deteta predstavlja samo vrh ledenog brega. Ono što vi vidite samo je 10 posto njegove ličnosti.

Detetovo ponašanje je direktna posledica postavljanja prioriteta i odabira važnosti ishoda vezanih za životne vrednosti i uverenja. Na samom dnu ledenog brega – u duši vašeg deteta, najdalje od očiju posmatrača, nalaze se životne potrebe. One se razlikuju od čoveka do čoveka. Za nekoga je osnovna potreba da bude pohvaljen, za drugog da je prihvaćen ili siguran, uspešan, da ostvari harmoniju i tako dalje. 

"Kako" umesto "zašto"!

Da biste shvatili ponašanje svog deteta nije dovljno da samo uočite kako se ono ponaša i da ga u skladu sa tim pohvalite ili kaznite. Mnogo je važnije razumeti zašto se ponaša tako kako se ponaša. Nažalost, veliki broj roditelja nepoželjna ponašanja pripisuje ljubomori,  "sindromu srednjeg deteta" i tu se završava svako dalje bavljanje time.

Setite se, sindrom srednjeg deteta i postoji zato što se ono nalazi u sendviču između prvenca i mezimca. Njemu  je zbog toga najvažniji osećaj da se i o njemu vodi računa, da je i ono nekome važno i značajno i da je ravnopravno (ako ne i "ravnopavnije") sa ostalim mališanima u porodici.

Srednja deca će vam često govoriti koliko vas vole i očekivati da im uzvratite ljubavnom porukom. Od njih se najčešće čuju pitanja: "Koga od nas troje najviše voliš?" Sve ovo se dešava zato što ona žele da zadovolje neku svoju potrebu.

Potrebe deteta

Posmatrajte svoje dete. Razgovarajte sa njim. Budite uvereni da će ga svaki trenutak proveden sa njim u aktivnostima koje uključuju samo vas dvoje vratiti na kolosek poverenja i prihvaćenosti. Postarajte se da razumete šta je njegova osnovna potreba - da li  da ga hvalite i pružate mu specijalan tretman, ili da ga jednostavno obasipate nežnostima i toplinom. Da li da insistirate na pobedama i zacrtanim ostvarenjima, ili da polako gradite odnos poverenja i sigurnosti.

Tek kada razumete ZAŠTO se vaše dete ponaša na određeni način, a da to nije objašnjeno rečima:"Pusti je/ga, skreće pažnju na sebe. Znaš, ona/on ti je srednje dete!", shvatićete kako da mu priđete.

PageBreak

Druženje i razgovor

Otvorenim razgovorm sa decom možete puno toga da saznate. A i da zadobijete njihovo poverenje i poštovanje.

Kroz razgovor možete da čujete šta to muči vaše srednje dete: nedostatak pažnje, nedovoljno hvaljenja i podrške, nedostatak nežnosti, teško ostvarivanje ciljeva i slično. Dodatno se potrudite da mu pokažete empatiju – da razumete kako i zašto se tako oseća ili tako razmišlja. Recite mu da razumete i to što je možda ljut /ljuta na vas i na bebu, da je možda i ljubomoran na nju, da vas želi samo za sebe i da mu nedostajete. Svakako mu to recite! I kažite mu da i ono vama nedostaje.

Izdvojte vreme za razgovor i aktivnosti koje možete da radite samo sa srednjim detetom. U tim ćete trenucima saznati najviše i shvatiti kako da priđete tom malom čoveku koji ima svoje želje i potrebe.

Mama - psiholog

Biti mama težak je zadatak. Najteži. I najlepši.

Sa sobom nosi mnogo izazova i zahteva veštine raznih profesija. Mame srednje dece moraju biti strpljive i pomalo psiholozi. Najvažnije je da razumete šta to vaše dete želi te da mu to i date. Ako konstatujete da je to "zbog sindroma" i nastavite da radite to što radite - nećete mu pomoći.

Pomoći ćete ako prepoznate koju potrebu ostvaruje svojim ponašanjem. Da li želi da ga hvalite ili da mu pomognete da ostvari neke svoje male (za njega jako velike) ciljeve. Nekoj deci je potebno više fizičkog kontakta i nežnosti. Neka traže stalnu strukturu, postavljanje okvira, disciplinu, poštovanje dogovora, stalno planiranje i proveru učinjenog.

Oslušnite svoje dete i prepoznajte da li ćete mu zagrljajem i toplom rečju pomoći da ostvari potrebu da se oseća voljeno i prihvaćeno, ili će pomoć u ostvarenju cilja i pohvala biti mnogo efikasniji način da se ono oseća sigurno.

Veoma je važno da mu u najranijim danima posvetite pažnju, jer vi, sigurna sam, ne želite da vaše dete u životu bude depresivno, sklono porocima, manje uspešno i rezignirano.  Vašom pažnjom i adekvatnim ponašanjem pomoći ćete mu da živi srećan i ostvaren život.

Na kraju zapamtite: nijedno dete ne očekuje da mama bude savršena. Deca samo traže MAMU. Budite mama koja misli, oseća i čuva svoje srednje dete. Budite TU!

Tekst:Mirjana Gomilanović, ACC, profesionalni kouč