Po čuvenom psihijatru Karlu Gustavu Jungu, ekstrovertnost ili introvertnost zavise od načina na koji čovek misli, oseća, na koji se ponaša i prima informacije. Međutim, iako je uobičajeno da odrasle osobe posmatramo ili kao ekstrovertne ili kao introvertne, zapravo svi mi u sebi nosimo osobine oba ova tipa ličnosti. Odnosno, oni koji su izrazito ekstrovertni ili izrazito introvertni, nisu tako brojni kako na prvi pogled izgleda.

Ekstrovertne osobe uživaju da su u centru pažnje, otvorene su, radoznale, druželjubive. Lako sklapaju prijateljstva, ne boje se rizika, okrenute su spoljašnjem svetu, uvek zainteresovane za nove spoznaje. Za razliku od njih, introvertne osobe su uglavnom okupirane sopstvenim mislima i osećanjima (otuda izraz da „žive u svom svetu“), povučene su, rezervisane, češće biraju ulogu posmatrača nego aktivnog učesnika.

Sa druge strane, od dece očekujemo da budu vesela, dobro raspoložena, razigrana. Retko kad pomislimo da je njihova priroda možda drugačija i da ona, takođe, imaju pravo da pripadaju ekstrovertnom ili introvertnom tipu ličnosti.


Zašto introvertnu decu pokušavamo da učinimo ekstrovertnom?

Mešanje stidljivosti i introvertnosti. Introvertnost i stidljivost nisu isto. Naime, dok stidljivi izbegavaju druge osobe, a u pozadini takvog ponašanja je najčešće manjak samopouzdanja, strah od kritike… introvertni ne brinu baš mnogo šta drugi misle o njihovom ponašanju ili nekom učinjenom delu.

Opšte okruženje. Savremeni svet nam je nametnuo određene ideale kao poželjne vrednosti. Zato većina odraslih veruje da se u ovakvom, grubom svetu lakše snalaze oni koji se uspešno "laktaju", što je i osnovni motiv roditelja da pokušaju da promene neke osobine svoje dece. Oni to čine iz najboljih namera, zaboravljajući da njihove najbolje namere ponekad nisu i najbolje rešenje za dete.

Ipak, iako ekstrovertnost jeste dominantan oblik ponašanja u Zapadnom društvu, nijedna osobina istrgnuta iz konteksta svih drugih osobina ličnosti (pa ni introvertnost, niti ekstrovertnost) ne može da bude odlučujuća za lični uspeh. PageBreak

Da li je moguće promeniti introvertno dete u ekstrovertno?

Da li ste ikada pomislili da su ekstrovertnost ili introvertnost zapravo nasleđene osobine? Džerom Kagan, razvojni psiholog sa Harvarda, proslavljen upravo po istraživanju introvertnosti, 1989. godine je izvršio važan eksperiment. Proučavajući pet stotina beba starosti četiri meseca, ustanovio je da je 20 odsto njih visoko osetljivo (reakcije su posmatrane u odnosu na spoljašnje manifestacije kao što je pucanje balona ili miris alkohola), i da imaju tendenciju da izrastu u introvertnu decu, a potom i u takve odrasle osobe. Godinama kasnije, otkrio je da su mališani koji su bili visoko osetljivi u ranom periodu - "zadržali" burnije reagovanje i kao tinejdžeri. Na taj način je potvrdio svoju polaznu pretpostavku da bebe koje su bile introvertne u uzrastu od četiri meseca, sa tom osobinom ostaju i kada izrastu u tinejdžere.

Ekstrovertni roditelji i introvertna deca.
Roditelji introvertne dece su obično i sami introvertni. Njihova deca su rezultat nasleđa, kao i uticaja sredine, to jest okruženja u kome rastu. Međutim, kada su roditelji ekstrovertni, oni će pokušati da dete prilagode sebi i sopstvenim vrednostima. U takvim slučajevima, pedagozi i dečji psiholozi zauzimaju jedinstven stav, i preporučuju blago usmeravanje. Odnosno: 

•    Prava mera. Za dete je važno da se oseća dobrodošlim u porodici, sa celim paketom svojih osobina, vrlina i mana. Nemojte dozvoliti da stekne utisak da zbog nečeg nije dovoljno dobro i prihvaćeno sa vaše strane, jer ne ispunjava vaša očekivanja. To će da uruši njegovo samopouzdanje, pokvari vaš međusobni odnos, i učini ga još "zatvorenijim" u samog sebe. Umesto toga, pokušajte da svoje dete usmeravate, korigujete, ohrabrujete… ali ne preko njegovih ličnih mogućnosti, već u odgovarajućoj, doziranoj meri.

•    Ohrabrite ga u onom što je njemu važno.
Podrška "u leđa" će ga dodatno "otvoriti" i osnažiti upravo u oblasti koju podržavate.

•    Poštujte prirodu svog deteta. Uvažavajte njegovu različitost. Ne pritiskajte ga da bude slično vama, jer ono ima pravo na sopstvene vrednosti, želje, ambicije. Imajte na umu da vi samo usmeravate, umesto da pokušavate da promenite njegov karakter.

•    Socijalni kontakti. Velika briga ekstrovertnih roditelja jeste što njihovo introvertno dete nema veliki broj prijatelja. Oni misle da će dete sa smanjenim brojem kontakata biti zauvek  "po strani". Međutim, iako se vaše dete ne druži sa velikim brojem druge dece, to istovremeno znači da su odnosi koje ono gradi znatno dublji i dugoročniji. Uostalom, vaše dete možda neće imati 3.000 prijatelja na Fejsbuk-u, ali da li bi to zaista bio dokaz nekakve uspešnosti?

•    Podrška.
Pomozite mu u ranom uzrastu da neguje odnose sa vršnjacima, učeći ga osnovnim socijalnim osobinama, kako bi sa malim ali odabranim brojem prijatelja zadovoljilo svoje potrebe za druženjem. Usmeravajte ga prema druženju, uključite ga u sportske klubove i slično, ali bez preterivanja. PageBreak

Za koga je bolje da vaše dete bude ekstrovertno - za vas, ili za njega?

Predrasuda. Introvertnost nije ni dijagnoza, ni poremećaj. Introvertnost ne znači da je vaše dete tužno ili osuđeno na život bez zadovoljstava. Takođe, činjenica da od određenih profesija očekujemo određene osobine ličnosti, govore u prilog da su naše predrasude duboko ukorenjene. Tako se od naučnika ili umetnika očekuje da budu introvertni, iako među njima ima mnogo ekstrovertnih osoba, baš kao što među političarima, sportistima, glumcima… ima mnogo onih koji su introvertni.

Jednaka dostignuća.
Brojna istraživanja i eksperimenti pokazuju da i ekstrovertne i introvertne osobe postižu jednake akademske uspehe.

Prednosti. Introvertne osobe dublje promišljaju odluke (što znači da ih uglavnom donose ispravne). Uspešni su u fokusiranju na određeni problem, što doprinosi da brzo dolaze do novih, ponekad revolucionarnih ideja i rešenja. 

Osećaj lične sreće. Konačno, postoje istraživanja koja pokazuju da introvertne osobe sebe često opisuju kao srećne, dok ekstrovertne osobe sebe vide kao delimično srećne. Zar nije upravo srećno dete i vaša želja?


Jelena Holcer, pedagog